JP JS RTV Srebrenica

Email: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

Suživot u Daljegošti


Mještani sela Dajegošte su početkom rata bez ispaljenog metka napustili svoje kuće i prešli u Srbiju. Zamjena za Vozuću nije uspjela. Kuće su srušene. Nakon rata se nekoliko Bošnjaka vratilo i počelo iz početka.

O rijetkom primjeru organizovanog izlaska velikog broja ljudi, bez ikakvog nasilja, govori Edhem Edo Omerović. Edo se, nakon rata, među prvima vratio u Daljegoštu gdje sa suprugom i danas živi uspješno baveći se stočarstvom. O tome svjedoče brojne medalje sa sajmova stoke. Prije rata je bio građevinski preduzetnik. O događajima iz marta i aprila 1992. u ovom kraju kaže: „Tradicija dobrih komšijskih odnosa i suživota ovdje ima dugu tradiciju. U atmosferi pred sami rat ovdje se i dalje osjećao miris mira. U Drugom svjetskom ratu muslimani i Srbi su spašavali i čuvali jedni druge. I mi i oni smo mislili da će tako biti i ovog puta, ako do rata dođe. Stanje se naglo mijenja nakon 17. aprila i prvih incidenata u opštini Srebrenica."

 „Milicija je osvanula u uniformama policije RS. Komandir Marko Milanović mi je poslao poruku da dođem u Skelane na razgovor jer smo se od prije poznavali. Priča je bila: vidiš kakvo je stanje, vodite računa da ne dođe do kakvih incidenta, jedan ispaljeni metak bi mogao izazvati sukobe velikih razmjera itd. Trajalo je to sve do 16. maja i našeg odlaska iz sela. Sedam dana prije toga, svakodnevno smo imali sastanke. Delegacija od nekoliko ljudi iz Daljegošte, na čijem sam bio čelu, uz garancije, već formiranih srpskih vlasti, silazila je u Skelane na pregovore i dogovore, koji su se mijenjali iz noći u noć. Komandant tzv. srpske odbrane je bio Živojin Jašić zvani Boban iz susjednog sela Crvica."

„On je brinuo za našu bezbijednost, bili smo i ostali dobri prijatelji i nakon rata sve do njegove smrti. On je 15. maja sa još nekim ljudima bio ovdje u mojoj kući i zajedno smo gledali ono što se desilo u Tuzli. Pala je odluka da već sutradan krenemo i pokušamo proći jer je bio dogovor da izvršimo zamjenu sela sa Vozućom kod Lukavca. U automobilima i autobusima, sa ličnim stvarima i onim šta je ko mogao ponijeti, 16. maja 1992. godine u 15:00 sati više od 600 je prešlo most u Skelanima. Prihvatio nas je Crveni krst", kaže Edo Omerović.

Izbjeglice u Makedoniji

Kada su prešli most u Skelanima, Daljegoštani autobusima dalje nastavljaju put kroz Srbiju. Dogovor je bio da svoja sela zamijene sa Srbima iz Vozuće kod Lukavca. Plan je propao nakon napada na kolonu JNA koja je izlazila iz Tuzle i Daljegoštani su se razišli. Neki su prešli ponovo iz Srbije u BiH u Loznici. Jedan dio njih je neko vrijeme boravio u prihvatnim centrima u Srbiji, a najveći dio je produžio za Makedoniju gdje je većina ostala do kraja rata. Edu sa porodicom najprije prihvata komšija iz susjednog sela Gajo Milosavljević koji je imao kuću i u tadašnjem Titovom Užicu, zatim sa članovima šire porodice, neko vrijeme biva kod sestre u Priboju i napokon i oni odlaze u Makedoniju.

Duhovni mir na svom ognjištu

Danas, 25 godina kasnije, u cijeloj Velikoj Daljegošti samo iz jedne kuće se vidi dim i dimnjaka. Tako se ovdje kaže kako bi se potvrdilo da neko tu živi. U praznom selu, kojim dominira velika  novoizgrađena džamija, živi samo  Ševal Hodžić i njegova supruga. Dvije kćerkice dovozi vikendom, radnim danima su u internatskom smještaju u Potočarima gdje idu unškolu. Ševal ih o svom trošku, svakog petka, dovozi kući, a u ponedjeljak ujutro vozi natrag.

„Živim od svog rada. Imam nekoliko ovaca i na jednom dunumu zemlje sam zasadio maline. Deveramo nekako. Može se  preživljavati, čovjek da nije gladan, da ne čeka ničiju milostinju i da može izdržavati porodicu. Za nešto  više teško je ali mi smo i sa malo zadovoljni. Ovdje sam na svom, dišem punim plućima i nekako sam ispunjen ovim mirom i tišinom. Ne znam kako bih se navikao kad bih morao preseliti negdje u buku velikog grada", kaže Ševal.

U Maloj Daljegošti pustoš i korov. Sve kuće u selu, koje su njihovi vlasnici 1992. godine ostavili pune i ključeve predali srpskim vlastima, devastirane su, opljačkane i spaljene. Poslije rata je samo jedna obnovljena. U njoj su prvi povratnici Fatima i Ševko Aljić:

„Kad čovjek dođe u godine sve mu je teško. Moja Fatima i ja smo sami. Kćerke su se udale, imaju svoju sreću. Rijetko dođu. Ranije smo držali ovce sad ne možemo brinuti o njima. Imamo dvije koze, za malo mlijeka. Do doktora je daleko, nema prevoza. Taxi uzme 30 maraka, zimi ne može ni da dođe", jada se Ševko.

U porušenom selu je na mjestu kuća nekoliko brvnarica, bez toplotne izolacije i vode što je donacija jedne austrijske humanitarne organizacije. Neke su prazne. U jednoj je Mehmedalija Tanković. Supruga mu je umra prošle godine i sad živi sam: „ Šest godina se ovako mučim. Zimi hladno, ljeti vruće, nemam vode ni kupatila. Dolazile komisije i obećavale napraviti kuću i ništa. Nikad nisam dobio ni ekser pomoći. Imao sam novu dvospratnicu prije rata“, pokazuje Mehmedalija nagorjele zidine. „Čuvao sam 70 ovaca dok mi žena nije umrla. Sada dvadeset, ostale sam prodao,posadio malo malina i od toga nekako preživljavam."

U drugoj brvnarici je Hasan Beganović sa suprugom. I njegova, nekada nova velika kuća, srušena je do temelja. „I meni su dolazile neke komisije deset puta, obećavali napraviti kuću i nikad ništa. Već šest godina smo supruga i ja ovdje u drvenoj šupi. Nekima prave kuće u kojima ne žive ili dođu jednom godišnje na vikend. Takvih je u našoj opštini puno. Ja držim nekoliko ovaca i od toga živimo.  Zarasli su nam putevi. Da nam opština makar hoće mašinom očistiti put da možemo ući u svoje njive i koristiti ih, lakše bi smo živjeli. Samo obećavaju pred izbore i onda zaborave", kaže Hasan.

Bošnjak i Srbin žive kao braća

Iz Daljegošte se strmim i uskim putem spuštamo u zaseok Arapovići ili „u rijeku" kako mještani kažu. Pored puta  trojica odraslih i jedan mladić. Nasjekli gomilu kolaca za zasad malina i odmaraju. Elvir Harbaš je sa porodicom boravio u kolektivnom smještaju u Srebrenici. Od Bošnjaka se ovdje on prvi vratio i ostao do danas. S ponosom pokazuje na dječaka koji vješto barata motornom pilom: „To je moj sin Enes. Kada smo se vratili imao je tri ili četiri mjeseca. Sada ide u deveti razred osnovne škole u Skelanima. Godinu dana smo živjeli bez struje. Djeca su sad evo gotovo odrasla. Živimo kako se može. Ako odeš raditi možeš i preživjeti. Imam i nešto svojih malina koje obrađujem, a ove kolce ljudi naručili, pa da nešto zaradimo", pokazuje Elvir na naslagana drva.

Elviru pomaže Srbin, komšija i školski drug, Siniša Savić. Na naše pitanje kako se živi kaže: „Eto kako se živi. Moram za Njemačku. Nema posla nigdje, i ako šta radiš, malo je gazdi da ti plate pošteno. Ovako malo sa Elvirom, ako zaradimo 10 -20 maraka, da  se može preživjeti. Čim mi pasoš bude gotov odoh u Njemačku  da radim. Bio sam u Rusiji. Nema gdje nisam bio trbuhom za kruhom. Zadnji put sam tri mjeseca u Moskvi radio i čovjek mi na kraju nije platio. Da ga ubijem odoh na robiju, žaliti se nemaš kome i šta ćeš", kaže Siniša. Kako se ti i Evir slažete? Pričate li o ratu?, pitamo Sinišu:

„Kakav rat, rat nam je i sad, borba da preživimo samo što se ne puca. Sa Elvirom se bolje slažem nego sa rođenim bratom. Dijelimo sve i pomažemo jedan drugom ako možemo kad šta zatreba. Znamo nekad podijeliti zadnjih 20 maraka što on ili ja imamo u džepu", zavrašava priču Siniša.

Autor: Marinko Sekulić

0L88vDuU Kulturnom centru u Srebrenici sutra će biti održana zakuska za uposlenice Opštine Srebrenica povodom Međunarodnog dana žena.

- Povodom 8.marta Načelnik opštine Srebrenica organizuje zakusku u Kulturnom centru za sve zaposlene radnice Opštinske uprave koji su budžetski korisnici i korisnici grant sredstava. Zakuska počinje od 12 h i planirano je da traje do 15 h. Pored te zakuske, biće novčana naknada i cvijet – izjavio je za naš radio Milan Pavlović, uposlenik Opštinske uprave.

Autor: K.Šakić / JP JS RTV Srebrenica

Žene u selu Daljegošta ne čekaju tuđu pomoć. Organizovane u udruženje „Podrinjka“ bave se poljoprivredom, stočarstvom, sakupljanjem ljekobilja, šumskih plodova, ručnom radinošću i seoskim turizmom.
U jednom od malinjaka u Daljegoštu zatičemo dvojicu muškarca i ženu kako čiste i uređuju zasad. Omalena, energična i rječita žena, sa osmijehom na licu, je Mevlida Mehanović, (naslovna fotografija) predsjednica nedavo osnovanog Udruženja žena povratnica „Podrinjka".  Sa suprugom i sestrinim sinom, ne samo da je ravnopravna već, čini se, i prednjači u teškom poslu.

 „Udruženje zvanično postoji tek nekoliko mjeseci, ali smo mi i ranije djelovale kao neformalna grupa žena. Glavni razlog našeg udruživanja je da se žene povratnice zadrže na području opštine Srebrenica, naravno i da se družimo, napravimo ambijent i za nove žene povratnice. Naše članice se bave poljoprivredom, stočarstvom, sakupljanjem ljekobilja i šumskih plodova, ručnom radinošću, seoskim turizmom, a cilj nam je da pokušamo ujediniti sve te žene, da izađemo na sajmove, da pokušamo naći tržište za naše proizvode. Sve kako bismo pomogle u stvaranju boljeg ekonomskog ambijenta za razvoj, za povratak mladih", kaže Mevlida.

Udruženje broji 37 aktivnih članica sa područja opštine Srebrenica i otvoreno je za sve žene koje se bave istim poslovima. Sjedište Udruženja je formalno u Skelanima gdje im je ustupljena jedna prostorija za kancelariju, kaže Mevlida i  sa osmijehom dodaje:

Kimeta Mujkić: Ko hoće raditi može imati da živi fino

Kimeta Mujkić: "Ko hoće raditi može imati da živi fino"

„Imamo kancelariju potpuno praznu, u njoj još nemamo ni jedne stolice, ali se nadamo da će nam neko pomoći kako bismo tu imale bar jedan računar i internet vezu,  danas neophodno za bilo kakav ozbiljan rad i komunikaciju. Možemo se već pohvaliti dobrom saradnjom sa srodnim udruženjem „Viva Žene“ iz Tuzle sa kojima smo zajednički učestvovale na dva sajma poljoprivrede."

Prošle godine na jesenjem lokalnom sajmu poljoprivrede i stočarsva u Srebrenici slučajno smo zapazili poljoprivredne proizvode Mevlidinog domaćinstva koji su se izdvajali  veličinom i kvalitetom te posebno saznanjem da se radi o zdravoj hrani.

Mevlida to ovako objašnjava: „Vidite ovu ljepotu oko nas. Priroda ne samo što je prelijepa već je ovo zdrava i čista okolina. Nema ništa da je zagađuje. Muž i ja se na našem imanju bavimo uzgojem maline, aronije i borovnice. Ja sam prošle godine u kućnoj radinosti nešto malo preradila i izlagala na sajmu. Oni koji su probali te proizvode bili su  zadovoljni i  to me ohrabrilo da sada pokušamo pokrenuti  mini preradu u svom domaćinstvu. Vidjeli ste koliko smo udaljeni od grada tako da nemamo ekonomsku isplativost svaki dan brati i voziti naše proizvode do pijace, a i nakupci nas znaju ucjenjivati. S obzirom da smo to već probali i da se pokazalo uspješno, želimo naše proizvode ovdje preraditi i onda plasirati dalje kao gotov proizvod“, priča Mevlida ne skidajući osmijeh sa lica.

„Sami se izdržavamo"

Prije rata Daljegošta je brojala oko 700 stanovnika u 120 domaćinstava. Danas su ovdje stalno naseljena 22 Bošnjaka i oko dvadeset Srba, koji su i prije tu živjeli.

Prije rata Daljegošta je brojala oko 700 stanovnika u 120 domaćinstava. Danas su ovdje stalno naseljena 22 Bošnjaka i oko dvadeset Srba, koji su i prije tu živjeli.

Kimeta Mujkić je Mevlidina prva komšinica. Starija je od nje i sa suprugom se davno vratila u selo. I ona je članica Udruženja žena. Za svoju komšinicu i njen rad ima samo lijepe riječi.

„Ona nas je organizovala i zahvalne smo joj puno na tome. Veoma smo zadovoljne. Nismo do sad ništa ni imali da valja, ovo nam pravo odgovara. Muž i ja imamo nešto ovčica i bavimo se po malo i malinama. Sijemo i bašče, nešto sa naše potrebe. Djeca dođu pa nam pomognu. Lijepo živimo, iako nemamo nikakvi' prihoda. Ko hoće raditi može imati da živi fino".

Kako je zimi? „Nije ružno. Bude snijega i zime, ali opština očisti put. Mi se za zimu spremimo. Važno je imati brašna, a sitnice, ako zafale, kupe nam komšije kad idu u kupovinu  jer mi nemamo auto. Nasijemo sebi svašta, uhranimo i prodamo nekoliko ovaca i tako deveramo. Ne oskudjevamo ni u čemu. Šume imamo, drva imamo, hrane stoci imamo i dobro je", kaže Kimeta.

Čovjek ima onoliko kolike su mu oči"

Ni Mevlida se ne žali na teške zimske uslove koji ovo selo znaju odsjeći od svjeta ako se put ne čisti, a ionako je strm i opasan i kad nema snijega. Pitamo je pomaže li njoj i mužu još neko u poslovima na imanju?

„Imamo kćerku koja ide u školu u Živinicama, dolazi za vrijeme praznika, rjeđe vikendima, ali ljetnji i zimski raspust provodi ovdje. Što je najvažnije, ljeti kad je sezona branja ona je tu da pomogne, a pomognu nam i djeca od moje sestre, takođe povratnici u zvorničkom Kula gradu“.

Uslovi života su teški

Uslovi života su teški

Pitamo Mevlidu da li se u selu danas može živjeti od svog rada? Sa neizbježnim osmijehom na pitanje odgovara pitanjem: "Ne znam šta ko pod tim podrazumijeva? Čovjek ima onoliko kolike su mu oči, ja to tako kažem. Svako ima priliku da zaradi. Mi smo zadovoljni, da nismo zadovoljni ne bismo se zadržali ovdje. Četiri godine je otkako smo se vratili da ovdje živimo. Počeli smo njivu po njivu čistiti i obrađivati. Da nije bilo ekonomske isplativosti vjerovatno bismo odustali. Mislim da je bitan još jedan faktor, nema uspijeha u poslu ako nema volje i želje da se u tome uspije."

"Ja se nikada do sada u svom životu nisam bavila poljoprivredom. Ove četiri godine sam psihički ispunjena i svi koji me poznaju kažu da sam se i fizički preporodila i podmladila„, kaže kroz smijeh i dodaje: „Istina, moram priznati, da ekonomski interes jeste bitan, ali nama barem, nije i presudan, jer moj muž ima penziju i invalidninu, tako da ne zavisimo isključivo od ovog čime se bavimo. U ovako čistoj i lijepoj prirodi čovjek ne može biti depresivan, posebno ako zna da radi nešto korisno. Korisno ne mora biti samo materijalno, već i duhovno saznanje da smo očistili zapuštena imanja  za koja su nekada naši preci mnogo muke i znoja prolili da ih steknu. Grijeh bi bio to zanemariti".

Za kraj pitamo je koje su naredne aktivnosti žena povratnica? „Naše aktivnosti prate prirodu. Sad će početi berba ljekobilja, šumskog voća i gljiva, ali nećemo samo raditi, evo već za 8. mart ćemo sebi organizovati zabavu da malo duši damo oduška", kaže na kraju za DW agilna predsjednica „Podrinjki"

  • Autor Marinko Sekulić

Zahtjev za odrzavanje sjedniceSkupštini opštine Srebrenica danas je upućen zahtjev za sazivanje sjednice Skupštine opštine. Zahtjev je uputilo 13 odbornika. Nakon ovog zahtjeva saopćenjem za javnost se oglasio predsjednik Skupštine opštine Srebrenica Hamdija Fejzić. Saopćenje prenosimo u cjelosti:

 - Lažni predstavnici Bošnjaka pokazali pravo lice

Skupštini opštine Srebrenica danas je upućen zahtjev za sazivanje skupštine opštine Srebrenica. Zahtjev su uputili sljedeći odbornici: Alija Tabaković, Nedib Smajić, Begija Smajić, Almir Muminović, Almir Dudić (koalicija SDA/SBiH/SBB), Zulfo Salihović (SDP), Momčilo Cvjetinović i Stamenko Katanić (SDS), Velibor Rankić i Miroslav Grujičić (DNS), Nenad Milošević (PDP), Slađan Milovanović (Pokret za preokret) i Milorad Stanojević (SRS – Srpska u sigurne ruke). Navedeni odbornici zahtjevaju sazivanje sjednice skupštine opštine Srebrenica na kojoj će biti imenovano novo rukovodstvo Skupštine opštine. Zahtjev za sazivanje sjednice Skupštine opštine Srebrenica je uvod u formiranje nove skupštinske većine u koju će ući grupa odbornika na čelu sa Alijom Tabakovićem, ratni i sadašnji predsjednik SDS-a Srebrenica Momčilo Cvjetinović, te odbornici iz DNS, PDP, Pokreta za preokret i radikala. Poznato je javnosti da je grupa odbornika na čelu sa Alijom Tabakovićem radila protiv interesa bošnjačkog naroda što su pokazali i na zadnjoj sjednici kada je blokiran izbor zamjenika načelnika opštine Srebrenica. Sve to predstavlja licemjerstvo „predstavnika i zaštitnika“ Bošnjaka koji su krenuli u formiranje nove skupštinske većine po svaku cijenu sa ratnim i poratnim predsjednikom SDS-a Momčilom Cvjetinovićem. Svima je poznata uloga SDS-a u počinjavanju genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. Cvjetinović je ratni član predsjedništva SDS-a, zamjenik ratnog osuđenika Deronjića i istaknuti član SDS-a. Cijelo vrijeme su Bošnjaci koji su se predstavljali kao legitimni predstavnici Bošnjaka dezavuisali javnost što pokazuje da iza svega stoje lični interesi. Sada ulaze u koaliciju sa SDS-om. Na spisku onih koji zahtjevaju održavanje sjednice je i Milorad Stanojević (SRS) iako on ne daje podršku, niti je potpisao zahtjev, što govori na što su sve spremni. Takođe na spisku je i Zulfo Salihović iako ni on nije potpisao zahtjev.

To dovoljno govori i napokon javnosti predstavlja pravo lice odmetnute petorke i njihovog mentora Sadika Ahmetovića. Još jednom podsjećam da je izbor zamjenika načelnika blokirala ova grupa Bošnjaka, te da su konstantno radili protiv interesa Bošnjaka. Medijski su se pokušavali predstavniti kao jedini Bošnjaci u Srebrenici koji mogu i trebaju voditi politiku. Na kraju su pokazali svoje pravo lice.

Medijski su pokušali i dezavuisati javnost proturajući informaciju da je vladi Srbije dodijeljeno opštinsko priznanje, iako je na prijedlog srpskih odbornika to priznanje dodijeljeno Aleksandru Vučiću. Alija Tabaković, Nedib Smajić, Begija Smajić, Almir Muminović i Almir Dudić nisu bili protiv dodjele priznanja Vučiću, a Zulfo Salihović je glasao za odluku o dodjeli nagrada i priznanja. Sve se to može vidjeti u zapisniku sa sjednice Skupštine opštine, ali i čuti u diskusijama odbornika na audio snimku sa Skupštine. Odbornik Alija Tabaković je na sjednici Skupštine hvalio Aleksandra Vučića riječima „Slažem se apsolutno da trebamo javno da pohvalimo gest gospodina Aleksandra Vučića premijera Srbije“. Sve su to radili da bi skrenuli pažnju javnosti da su oni ti koji su blokirali izbor zamjenika načelnika, da cijelo vrijeme rade protiv interesa Bošnjaka u Srebrenici, te da planiraju većinu u Skupštini opštine po svojoj mjeri i po svaku cijenu – stoji u saopćenju za javnost.

JP JS RTV Srebrenica

560e602d 5f08 4f60 bce0 5d6c0a0a0a80 srebrenica grad 700x402Načelnik opštine Srebrenica raspisuje Javni poziv za dodjelu bespovratnih novčanih sredstava za stipendiranje studenata iz Budžeta opštine Srebrenica u ukupnom iznosu od 50.000,00 KM za akademsku 2016/2017. godinu.

Broj, iznos, vremenski period dodjele, kriterije za dodjelu i ostale informacije o dodjeli studentskih stipendija potražite na linku: JAVNI POZIV - STUDENTSKE STIPENDIJE 2016/2017 i opštinskoj web stranici.

JP JS RTV Srebrenica

hamdija fejzicU povodu posljednjih političkih dešavanja i održane sjednice Skupštine opštine Srebrenica na kojoj nije izabran zamjenik načelnika opštine Srebrenica saopćenje za javnost uputio je predsjednik Skupštine opštine Srebrenica Hamdija Fejzić. Saopćenje prenosimo u cjelosti:

 - U petak 3. marta 2017. godine je održana III redovna sjednica Skupštine opštine Srebrenica na kojoj nije izabran zamjenik načelnika opštine Srebrenica. Još jednom podsjećam javnost da je izbor Nermina Alivukovića za zamjenika načelnika blokirala grupa odbornika na čelu sa Alijom Tabakovićem i time otvorili prostor da na ovo mjesto bude imenovan Srbin. Da će u tom pravcu srpske stranke ići nagoviješteno je u jučerašnjem saopćenju SNSD-a Srebrenica u kojem stoji da će srpske stranke od načelnika opštine Srebrenica Mladena Grujičića tražiti da predloži Srbina za mjesto zamjenika načelnika. Kada su Bošnjaci u Srebrenici odlučili biti dio skupštinske većine i vlasti dogovoren je princip podjele vlasti po principu 50:50 posto. U taj dogovor ulazi i mjesto zamjenika načelnika opštine Srebrenica koje pripada Bošnjacima. Pored toga, mjesto sekretara Skupštine takođe pripada Bošnjacima, dva mjesta načelnika opštinskih odjeljenja kao i određen broj javnih ustanova i preduzeća: Kulturni centar Srebrenica, KP „Polet“, RTV Srebrenica, obdanište „Poletarac“, komandir Teritorijalne vatrogasne jedinice. Ukoliko se ne ispoštuje ovaj princip podjele vlasti i Bošnjak ne bude zamjenik načelnika Bošnjaci koji su dio skupštinske većine više neće biti dio takve većine.  Odbornike koje predvodi Alija Tabaković i koji su se izjasnili kao dio opozicije, ali su ipak blokirali izbor zamjenika načelnika Bošnjaka, pozivam da se uključe u rad Skupštine i počnu raditi ono zbog čega su ih građani birali. Birali su ih da zastupaju interese Bošnjaka. Interesi Bošnjaka se brane i zastupaju u skupštinskim klupama – stoji u saopćenju.

Autor: JP JS RTV Srebrenica

Stranica 67 od 104
We use cookies to improve our website. Cookies used for the essential operation of this site have already been set. For more information visit our Cookie policy. I accept cookies from this site. Agree