JP JS RTV Srebrenica

Email: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

Tragom prošlosti: Povratak u Žepu

ŽepaRTV Srebrenica je, ponedjeljkom od 13,30 sati, počela sa emitovanjem reportažnih zapisa o povratku ljudi i života u Srebrenicu, emitovanih tokom godina u  programu njemačkog državnog radia DW. Svih 50 priča su sabrane u knjizi “Kako dopisnik iz Srebrenice javlja” uz prevod na italijanski jezik i audio zspis na CD-u, a autor je naš novinar Marinko Sekulić Kokeza, dugogodišnji dopisnik  DW.       

POVRATAK U ŽEPU

           Putevima povratka idemo u Žepu, poslednju enklavu, odakle je posle zauzimanja od strane Srba svo bošnjačko stanovništvo protjerano. Do Han Pijeska je stotinjak kilometara iz pravca Tuzle ili Sarajeva, svejedno. Vučiju jazbinu i bunkere u kojima, kako vele, nerijetko boravi i Ratko Mladić, ne vidimo ali kao da ih osjećamo kroz mrkoznatiželjne poglede mještana. Spuštamo se tridesetak kilometara šumskim putem što vijuga nekadašnjom trasom austrougarske željeznice niz obronke Romanije u kanjon Žepe. Olupine izgorjelih tenkova i vojnih kamiona kao i novi spomenik poginulim srpskim borcima, pored puta, opominju na još ne zarasle ratne rane.

           I evo nas u sred porušenog sela. Kroz ruševine tekstilnog pogona iznikla trava.Željezni skelet nekadašnjeg motela crni se naspram bijelih nišana u očišćenom mezarju. Na mjestu džamije, gomila kamenja.

           Života u Žepi ipak ima. Šest, k’o ruka debelih mlazeva vode sa seoske česme jednako teku –

-       Ja se zovem Kulovac Šaban, ja sam sekretar udruženja ovdje u Žepi –

-       (DW) Koliko je ovdje u ovom kraju ljudi živjelo prije rata? I koliko se danas želi vratiti?-

-       Mjesna zajednica Žepa je prije rata imala  3500 stanovnika u 18 registrovanih sela. Imamo do sada prijavljenih za povratak  negdje oko 250 domaćinstva, svaki dan se prijavljuju i ovdje bi trebalo da se vrati 70 do 80% stanovništva. Još nemamo nekih znakova za obnovu infrastrukture. Jedino što nam sada rade svjetlo. Imali smo tu motel, imali smo zemljoradničku zadrugu, imali smo sušaru što voće suši, imali smo pogon dječije konfekcije gdje je bilo zaposleno 80 žena iz ovog kraja i 10 muškaraca, imali smo ribnjak dole na Slapu, proizvodnju potočne pastrmke, ljudi su radili u šumarstvu, bilo je sve zaposleno...-

-       (neimenovana starica) – Vratili se ovdje pa evo sabiram ’vako po ovom smeću  sudića, po malo,  da šta imam iza šta izjesti šta god...-

-       (DW) Vratili ste se, je li vam kuća obnovljena?-

-       Jeste kuća obnovljena, samo sine nemam ja nikog svog samo djeda slijepoga. Teško. Nemamo sposobna nikoga. Mi smo, nas  dvoje najgori đuturumi ’vodi u Žepi čitavoj... –

-       (DW) Ali ipak na svom je najbolje, jeli tako? –

-       (kroz suze) Najrahatniji, onu stopu ljubim kud hodam, ne mere više, tuđina dodijala, šest godina ja sam u kolektivnom smještaju u barakama u Kaknju –Ja se zovem Devedžija Mehmed sin Fehima, majke Time, rođen 1931.7.7. ’Fala svakome ko god nam je pomo’ogo kol’ko je  toliko je... radi se.. ima 8o kuća se novih pravi, ima jedno osam, deset li koje ljudi privatno rade, svoje lično. Za inostranstvo je otišlo mlogo našeg naroda, mlađih generacija, ipak ovo što je prilično je sve stariji narod i tako.

-       (DW)  Vidimo da je ovdje napravljena škola, obnavlja se struja , to bi bili preduslovi znači mlađi da se vrate-

-       Za jednu godinu se nemere sve stvoriti. Pored toga eto škola nam je, đe je bila stara sad je potpuno nova, napravljena je škola, ’opravljena je ambulanta, doktori nam dolaze, nekad Talijani  nekad, ovi naši iz Goražda, eto tako... Obilaze nas , fino je...Da imamo građevinski mat’rijal mlogo ljudi bi uzeli na sebe da rade sami kuće, bome i štale nam trebaju, trebala nam mal jer ovdje se ne može živ’iti bez mala apsolutno . Ja sam im’o pčele i ovce i krave i konje i volove a sad nemam ništa –

Nekim čudom neoštećen je jedino most na Žepi opisan u istoimenoj priči Ive Andrića. I danas kako to nobelovac zapisa njegov bijeli i smjelo izvijien luk izgleda izdvojen i sam, iznenađujući putnika kao  neobična misao, zalutala i uhvaćena u kršu i divljini.Iz Žepe odlazimo čvrsto uvjereni da će ovi ljudi uspijeti da se vrate u svojoj nakani da se vrate.

Autor: Marinko Sekulić

17360605 768283256660481 759315443 nKarateke  karate kluba  “Želja ipon” iz Srebrenice i danas su blistali na turniru u Srebreniku gdje je nastupilo 630 takmičara  iz 41 kluba. Naše šampionke i šampioni predvođeni takođe šampionkom Kristinom Milošević ponovo su najbolji. Osvojili su zlato: Delić Nejra, Todorović Pavle, Tabaković Ajdin, Peštalić Merjema, Stanojević Kristina, i muška ekipa (Ajdin, Pavle, Eldin). Srebro: Duraković Ajna i Leontina Janković. Bronza: Begić Eldin, Delić Safet i Lazić Leontina. Organizator turnira je bio  karate klub “1. mart” Srebrenik.

JP JS RTV Srebrenica

'Kućna štedionica' u štali

Prvi povratnici u opštini Srebrenica vratili su se u Sućesku  početkom proljeća 2000. godine. Naselje Žutica je u ravnici, pored rijeke Jadar. U brdu iznad je selo Podgaj sa više zaselaka. Meraje su jedno od njih.

radomir pavlovicU povodu medijskih natpisa o nacionalnom parku „Drina“ saopštenjem za javnost oglasio se potpredsjednik Skupštine opštine Srebrenica Radomir Pavlović. Saopštenje za javnost prenosimo u cjelosti:

 - Odluka o nacionalnom parku „Drina“ donešena je u SO Srebrenica u vrijeme kada je dužnost načelnika opštine obavljao Ćamil Duraković i to jednoglasno. U vrjeme kada su Bošnjaci bili većina u SO Srebrenica. Nacionalni park Drina i Tara je jedan zajednički park prirode koji samo može doprinijeti razvoju opštine Srebrenica i uvesti red u tom pojasu zaštite kada je u pitanju lov, ribolov i sječa šume. Građanima Srebrenice poznate su aktivnosti na tom prostoru nezakonitog uništavanja divljači, zatim ribe kao i neplanske sječe šume.Vezivanje nacionalnog parka sa šatorskim naseljem i iseljavanjem bošnjačkog stanovništva je još jedna politička manipulacija onih političkih faktora koji čitavo vrjeme rade na destabilizaciji političkih prilika u Srebrenici, isti pojedinci ili grupa koja je svih ovih godina najviše doprinosila iseljavanju Bošnjaka iz Srebrenice metodama straha i zaplašivanja pod geslom ugroženosti Bošnjaka da bi mogli da rade u ovoj opštini mimo zakona i uspostavljaju svoj parainstituciinalni sistem rada. Ja ću se zalagati i ova vlast za poštovanje zakona za rad, red i reforme kao i za zaštitu svih građana što smo pokazali i raspodjelom vlasti.Nama nije u interesu bilo kakvo iseljavanje stanovništva iz opštine Srebrenica koja je ionako doživjela težak demografski kolaps. Nama je u interesu mir, suživot i zajedništvo. Pozivam one građane koji imaju neke primjedbe na probleme oko Nacionslnog parka i bilo koje druge probleme da dođu u opštinu na razgovor. Samo dijalogom možemo riješiti sva sporna pitanja – stoji u saopštenju za javnost koje potpisuje dr Radomir Pavlović, potpredsjednik Skupštine opštine Srebrenica

JP JS RTV Srebrenica

 

Guber 3Federalna ministrica okoliša i turizma Edita Đapo naredne sedmice sastat će se sa entitetskim ministrom trgovine i turizma Predragom Gluhakovićem, a tema sastanka bit će obnova Banje Guber u Srebrenici.

Nakon nedavnog sastanka entitetskih vlada u Banjaluci, inicirana je ideja da oba resorna ministarstva iz Federacije BiH i RS rade na pokretanju ovog projekta.

"Ja sam lično čula brojne priče mojih prijatelja i rodbine koji su prije rata odlazili u Srebrenicu na liječenje. Znam i sarajevske liječnike koji su tamo radili. Kroz njih sam upoznala neku potpunu drugačiju stranu Srebrenice od one koja nam danas stiže preko medija. Mislim da vrijedi uložiti truda da opet vidimo lijepu sliku ovog grada", kazala je Đapo.

"Naravno, projekat je izuzetno značajan prije svega za lokalnu zajednicu. Za građane Srebrenice on znači nova radna mjesta i to ne samo na liječilištu, već i u pratećoj djelatnosti, ugostiteljstvu, hotelijerstvu i tako dalje, a za čitavu općinu on može biti motor generalnog ekonomskog oporavka. Godinama traju potpuno nepotrebne političke rasprave oko Banje Guber i vrijeme je da je konačno prekinemo", navela je.

"Mi u Federaciji imamo obavezu da pomažemo Srebrenici i Srebreničanima. Srebrenica je simbol genocida, ali ne smijemo zaboraviti ni na činjenicu da danas tamo ima jako puno povratnika kojim treba podrška. Valjda je već svima jasno da dosadašnja politika slanja bespovratnih donacija ne vodi ničemu, te da Srebreničanima – bez obzira na nacionalnost – trebaju promišljeni i održivi projekti. Banja Guber sigurno ima u tom pogledu najveći potencijal. Meni je jako žao što se nakon prošlogodišnjih izbora stvorila situacija da federalni zvaničnici izbjegavaju Srebrenicu. Očigledno je da je Srebrenica sa srpskim načelnikom postala neka vrsta tabu teme i da tu najviše ispaštaju povratnici koji su prepušteni sami sebi. Biće mi posebno drago ako uspijemo Srebrenicu i Srebreničane izvući iz ove pat pozicije", istakla je federalna ministrica okoliša i turizma za N1.

Kazala nam je i da uskoro planira dolazak u Srebrenicu kako bi vidjela situaciju oko Banje Guber i da razgovara sa lokalnim i entitetskim vlastima.

"Mislim da ima modaliteta da se naše ministarstvo uključi u pokretanje ove investicije", kazala je.

Podsjetimo, ljekovita voda Crnog Gubera koristi se od davnina. Pili su je stanovnici drevne Domavije, koji su kod vrela imali i kupatilo. Da su srebrenički mineralni izvori bili poznati još od prije dva milenijuma, svjedoče natpisi iz 220. godine, na ostacima velikog rimskog kupatila u Gradini.

Austrogarski okupatori su flaširali mineralnu vodu Banje Guber i prodavali je širom monarhije (Guber-voda). Mineralna voda se flaširala i izvozila od 1887, a prva kaptaža je izvedena 1889. godine. Poslije detaljne analize vode 1894. godine Crni Guber je proglašen za jedno od najboljih i rijetkih arseno-gvožđevitih prirodnih vrela našeg kontinenta. Flaširana Guber-voda bila je poznata i cijenjena širom Evrope, čak smatrana boljom od čuvene Leviko-vode (iz Vetriola u južnom Tirolu – sada Italija). Najviše je izvožena u Beč, zatim Englesku, Njemačku, Dansku, Holandiju i Švedsku. Prodavana je i u Americi i Africi. Dok je 1898. godine izveženo oko 200.000 boca Guber-vode, tri godine kasnije firma "Matoni" iz Beča izvezla je 236.544 boca ove vode.

Izvor: N1

JP JS RTV Srebrenica

posterPovodom prvog dana proljeća, Koalicija Srebrenice će organizovati akciju sađenja cvijeća na Guberu. Pozvani su svi građani da prisustvuju ovom događaju, u utorak 21.marta.

„Posadi Ružu“ je prvi u nizu od događaja koji su planirani od strane Koalicije Srebrenice, čiji je cilj poslati lijepu i pozitivnu sliku iz Srebrenice, i samim tim načiniti ovaj grad ugodnijim i ljepšim za život.

Akcija će početi u 10h, dajući priliku građanima da se druže, učestvuju u sađenju cvijeća i opuste uz osvježenje, muziku i roštilj.

JP JS RTV Srebrenica

Stranica 97 od 137
We use cookies to improve our website. Cookies used for the essential operation of this site have already been set. For more information visit our Cookie policy. I accept cookies from this site. Agree