The Latest

Ramer 10

 

CJB Zvornik obavještava vozače da će se od danas, 20. februara, do 12. marta na putevima koje operativno pokriva Centar javne bezbjednosti Zvornik vršiti kontrola brzine kretanja vozila putem radarskog sistema „Ramer 10“.

Ovaj sistem podrazumjeva evidentiranje brzine bez prisustva policijskih službenika i bez zaustavljanja vozača.

Ovaj radarski sistem evidentira brzinu na obje saobraćajne trake, kako u dnevnim tako i u noćnim uslovima saobraćaja. Mobilni radarski sistem radi i po kiši, snijegu, ali i noću. Uređaj istovremeno registruje više vozila u prekršaju i omogućava kontrolu različitih ograničenja za različite kategorije vozila.

Bitno je napomenuti da uređaj posjeduje memoriju na koju policijski službenik ne može da utiče, čime se eliminiše mogućnost korupcije.

Vozačima koji su počinili prekršaj evidentiran radarskim sistemom „Ramer 10“, obavještenje o učinjenom prekršaju dostavlja se na prijavljenu adresu prebivališta.

Centar javne bezbjednosti Zvornik apeluje na vozače motornih vozila da poštuju saobraćajne propise, naročito one koji se odnose na ograničenja brzine kretanja vozila, kako ne bi ugrozili svoje, ali i živote drugih učesnika u saobraćaju, saolpšteno je iz CJB Zvornik.

Autor: JP JS RTV Srebrenica

srebrenicaaa

Javni fond dječije zaštite Republike Srpske raspisao je javni poziv za ljetovanje djece u Bećićima (Crna Gora) u okviru projekta "Socijalizacija djece RS za 2017. godinu“ (podrška ujednačavanju uslova za zadovoljavanje razvojnih potreba djecei kvalitetniji psihofizički razvoj). Konkurs je otvoren do 6. marta 2017. godine.

Vesna Jovanović, v.d. direktorica Centra za socijalni rad, kaže da je ovo tradicionalna aktivnost javnog fonda dječije zaštite Republike Srpske.

-Ovaj projekat podrazumjeva odlazak djece na ljetovanje u Crnu Goru. Pozivam sve roditelje da nam se obrate i omoguće svojoj djeci ljetovanje u Bećićima potpuno besplatno. Postoje određene kategorije djece koja su obuhvaćena konkursom. Preporučujem roditeljima, jer je konkurs otvoren do 6. marta, da nam se jave i podnesu prijave u Centru. Mi kao Centar smo dostupni za sve vrste aktivnosti da bi djeci omogučili ljetovanje – rekla je Jovanović.

Projekat će se realizovati na crnogorskoj obali u uslužnom objektu Omladinski hostel „Užice“ u Bećićima (opština Budva) u periodu od 20. maja do 21. septembra 2017. Godine.

Zahtjevi se podnose u Centru za socijalni rad uz određenu dokumentaciju (kopija lične karte roditelja i rodni list djeteta). Sve informacije možete dobiti u prostorijama Centra za socijalni rad ili na broj telefona 056 445 210.

Autor: JP JS RTV Srebrenica

 

mujo zedanjsko“Kamen od vrućine puca. Vode nemaš, a grlo se suši, ali si opet najdraže u duši”, kaže jedna narodna pjesma opisujući seosko mjesto Žedanjsko, koje je od Srebrenice udaljeno 20-ak kilometara i nalazi se u okviru mjesne zajednice Sućeska. Ime je dobilo jer su stanovnici bili bez vode pa su je morali donositi iz bunareva udaljenih nekoliko kilometara. Tek je 80-ih godina prošlog stoljeća selo dobilo vodu. Prije rata su u ovom selu živjele 23 porodice, a danas svega tri.

Jedna od tri porodice koje stalno žive u Žedanjskom jeste porodica Tursunović. Mujo Tursunović vratio se 2005. godine na svoje prijeratno ognjište, formirao porodicu te u međuvremenu dobio i dvoje djece: Dženanu i Dauta. Dženana ima osam, a Daut šest godina. Daut je dobio ime po svom djedu koji je ubijen u srebreničkom genocidu 1995. godine.

Tursunovići se bave poljoprivredom i stočarstvom. Mujo kaže da nije bilo ni lahko donijeti odluku da se vrati u potpuno razrušeno selo.

“Odluka nije bila lahka. Dođeš u selo kojeg nema. Pogledaš oko sebe i vidiš samo ruševine. Nije kao što je bilo prije rata. Vjerovatno nikad neće ni biti. Trebalo je mnogo truda i žuljeva na rukama da se obnovi imanje, da se izgradi život. Ovdje sam se rodio, ovdje mislim i umrijeti”, govori Mujo, koji kaže da fino živi od stočarstva i poljoprivrede.

“Imam 80 ovaca, tri krave i tele. Dobro je, može se živjeti. Svake godine prodam janjadi. Imam svoje redovne mušterije. Imam i potrebne mašine za rad, traktor, balirku i sve ostalo. Posla dosta ima, ali raditi se mora. Sve se stigne kad se hoće”, kaže Mujo, koji smatra da je stanovnicima ovog malog sela najveći problem put.

“Do Bektića je asfalt, a dalje je makadam. Nekih je pet kilometara makadam u lošem stanju. Rupe k'o i svugdje. Zimi je najgore. Može se proći kad očiste. Mada, dobro svi znamo kako se čiste naši putevi. Bolje rečeno, kako ne čiste puteve. Bilo je i po pet dana da se ne može proći. Prošle godine djeca nisu nekoliko dana išla u školu zbog tog što se iz sela nije moglo izaći. Ova zima i nije teška, evo tek snjegovi dolaze. Sad je raspust djeci, pa snijeg i ne predstavlja veliki problem. Mogu reći da sam ove godine imao i sreće jer ja vozim djecu u školu. Svoje dvoje i još troje usput po selima”, priča Mujo, koji je uvjeren da je put bolji da bi bilo više i povratnika.

“Sigurno da bi. Mi muku mučimo s putem, i sve to otežava povratak, bavljenje poslovima i svim onim svakodnevnim potrebama. Ovaj dio makadamski od Bektića je u lošem stanju, a od sela prema Žutici u još gorem”, zabrinut je Mujo, koji ima ambiciozne planove da poveća broj stoke.

“Moj je plan da idem na sto komada ovaca koje se janje i deset krava. Ja uzgajam rasu ovaca koja je ukrštena s francuskom rasom ‘Il de France’. Planiram i da napravim još jednu štalu na proljeće za krupnu stoku, samo Bože zdravlja i sve će to biti. To bi za mene značilo mnogo. Jeste da je to sve dodatni posao, ali s druge strane, odmah su to bolji uvjeti za život moje porodice”, kaže ovaj vrijedni čovjek koji se, pored stočarstva i poljoprivrede, bavi i pčelarstvom.

“Med je ovdje odličan. Zašto onda ne iskoristiti ovu blagodat i prirodu?! Koliko god da imam meda, to ode, ne može se najamiti. Sve se proda. Sami ljudi traže. Jedva sebi uspijem malo da ostavim. Cijena je 15 maraka po kilogramu, i to ide. Prirodan čist med. Mislim da nije to velika cijena za dobar domaći med”, kaže Mujo, kojem je najveće bogatstvo porodica.

“Svi smo mi preživjeli svašta, mnogo teških trenutaka. Ja sam se vratio ovdje. Imam dvoje divne djece, i mogu reći da sam sretan. Radi se mnogo, ruke bole od posla, valja sve stići, ali ni u jednom trenutku se ne žalim. Sve se može kad je čovjek uporan. Pa i izgraditi život ispočetka”, priča Mujo, koji Podrinjcima koji žive u Federaciji preporučuje da se vrate na svoja ognjišta.

“Ja bih im preporučio da se vrate na svoje. Ovdje se može živjeti bolje nego u Federaciji. Mnogi će se i sami kadtad vratiti, ali bolje im je ranije. Veliki broj naših ljudi tamo, da tako kažem, živi na pašteti, a nigdje ne rade. Ne mora se bojati ničega ko ovdje radi”, kaže Mujo, koji nam je za kraj potvrdio stih iz izvorne pjesme da su u ljetnom periodu u selu zaista velike temperature da “kamen od vrućine puca”.

Autor: Adem Mehmedović

 

Guber 3Bosna i Hercegovina je zemlja koja raspolaže velikim prirodnim bogatstvima. Naša zemlja je bogata velikim brojem izvora mineralnih i termalnih voda koji se od antike do danas koriste u svrhu liječenja. Među najljekovitijim sigurno je i 48 izvora Guber vode u Srebrenici.

Srebrenički mineralni izvori bili su poznati još prije dva milenijuma, a o tome svjedoče i napisi iz 220. godine, na ostacima velikog Rimskog kupatila na Gradini (Sase) pored Srebrenice.

Putopisac Evlija Čelebija je u svom putopisu iz 17. stoljeća opisao srebreničke vode. U putopisu stoji:

 - Sredinom ove varoši teče mala voda koja se uliva u Drinu. Ona je bijela, a zove se „sreb[rna] voda“. Ali to je neka prokleta voda. Izvire iz rudnika srebra. Stanovnici ove varoši, pijući tu vodu, većinom dobiju na vratu gušu. Ova se guša zove »gusska« (= guša). Ona izaziva razne bolesti i unakažava muškarce i žene – piše Čelebija.

Dr Hans Duller je prvi skrenuo pažnju na ljekovitost srebreničkih voda početkom 19. stoljeća. Naziv guber-voda nastao je nakon što je utvrđeno da ovi mineralni izvori poseban uspjeh postižu u liječenju kožnih bolesti, posebno gube čija je epidemija bila na većem području Austro-Ugarske monarhije. Osim toga, bolesnici su se nakon više tretmana osjećali raspoloženije, a nestajale su mnoge kvrge, otoci, infiltrati te druge promjene na koži.  Postoji čak 48 izvorišta ljekovite vode, a njih 16 je i naučno ispitano, te postoje dokazi o njihovim ljekovitim svojstvima. Neki od tih izvora dobili su i narodno ime kao što je voda Ljepotica, voda za liječenje kožnih bolesti, Mali guber, Očna voda i Crni (Veliki) guber. Ipak, jedan od njih je stekao svjetsku slavu, a to je Crni guber.

Na Crnom guberu vršene su brojne analize. Prva detaljna analiza vode Crnog gubera izvršena je 1894. godine i tada je proglašen je za jedno od najboljih željezno-arsenskih prirodnih vrela našeg kontinenta. Čak je smatrana boljom i od čuvene Leviko-vode.

Od 1887. godine, u vrijeme austrougarske uprave, mineralna voda Crnog Gubera je flaširana i prodavana širom Evrope, ali i u Africi i Americi. Tokom 1898. godine na svjetsko tržište izvezeno je 200.000, a rekordnih 236.544 boca Guber-vode, izvezla je kompanija “Matoni” iz Beča, 1901. godine.

Godine 1951. zvanično je otvoreno Lječilište "Guber", a prvi ljekar je bio dr Ante Marić, koji u lječilištu radi sve do marta 1961. godine. Crni guber je od tada poznatih 450 mineralnih voda jedini našao mjesto i u farmakopeji. Guber voda sa vrela Crni Guber 1956. godine proglašena je lijekom u korekciji hipokromne anemije i to je objavljeno u farmakopeji (zvanični spisak uputstava, izdat od strane sanitetskih državnih organa, kojih se moraju pridržavati apotekari pri pravljenju, ispitivanju i skladištenju lijekova i pomoćnih ljekovitih sredstava) kao rezultat jednomjesečnog proučavanja 50 eminentnih stručnjaka iz različitih oblasti medicine u tadašnjoj Jugoslaviji. Od tada se Guber voda prodavala u apotekama flaširana u plastične bočice od 400 mililitara. Flaširanje vode je vršila kompanija „Bosnalijek“. Banja je radila tokom cijele godine, ali je najveća posjećenost bila ljeti. Kao rezultat međusobne saradnje prof. dr Bulića iz Beograda i prof. dr Zimonjića iz Sarajeva, u Srebrenici je 1961. godine otvoren stacionar sa 50 postelja u banji pod nadzorom sarajevske klinike. Osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, do pred sami rat, banja Guber je bilježila  i do 90.000 noćenja i godišnji prihod od oko tri miliona dolara.

Prema analizama sastav i karakteristike Guber vode nisu mijenjale poslednjih 100 godina. Nučne analize i ekspertize Guber vode obavljane su kroz istoriju do sad tri puta: Prvi put je to uradio bečki profesor Ernest Ludwig 1886 – 1888 godine. Drugu načnu analizu je 1953.godine radio prof. Stanko Miholjić iz Zagreba i treću 2005. godine kao svoj magistarski rad radio je dr. Almir Pašagić, Srebrenčanin rođen i odrastao na domak izvorišta Gubera.

Danas ljekovite vode Gubera teku u kanalizaciju. Ogromno bogastvo je neiskorišteno. Akcionarsko društvo " Guber" iz Srebrenice je nekoliko godina kupilo je staru banju i počela je izgradnja novih, modernih hotelsko-banjskih kapaciteta. U novom ruhu banja je trebala početi sa radom do kraja 2011.godine. Gradnja višemilionski vrijednog kompleksa u kojem bi trebalo biti zaposleno oko 350 Srebreničana već godinama je blokirana. Dok se vode sudski procesi o tome ko polaže pravo na koncesiju i eksploataciju ljekovite vode Gubera teku u kanalizaciju.

Srebreničani se nadaju da će u skorije vrijeme ponovo Guber-banja zasjati starim sjajem, a s banjom i Srebrenica. U protekloj godini uređeno je šetalište Banje Guber, što je obradovalo Srebreničane. Iz dana u dan se primjeti sve veći broj osoba koje dođu da vide šetalište i obiđu ljekovite vode Gubera.

Stariji Srebreničani kažu da je je Banja Guber “duša Srebrenice” i nadaju se da će ubrzo početi s radom, što bi značilo i bolje dane za Srebrenicu.

Marinko Sekulić, srebrenički novinar, dobro se sjeća kada je banja radila punim kapacitetom i bila jedan “od strateških nosilaca razvoja Srebrenice”.

– Srebrenica je ostvarivala od banje velike prihode, bilježila je i do 90.000 noćenja i godišnji prihod od oko tri miliona dolara. Izvorske vode Gubera su bile priznate u svijetu i prodavale su se kao lijek u apotekama – kaže Sekulić.

On smatra da bi svi građani Srebrenice, bez obzira na nacionalnost, bili sretni da Banja Guber počne s radom.

– Pokretanje banje bi bio točak razvoja. Otvaranje radnih mjesta otvaranjem Banje Guber olakšalo bi stanovništvu, ali i to bi mnogo značilo  intenzivnijem povrataku u Srebrenicu. Tako bi Srebrenica počela dobijati onu dimenziju koju je imala ranije – kaže Sekulić

Hoće li banja Guber ili kako srebrenčani kažu „duša Srebrenice“ biti pokrenuta ili će srebreničko blago nastaviti da teče u kanalizaciju ostaje da se vidi.

Autor: Adem Mehmedović

 

vrtic poletaracU Dječijem vrtiću "Poletarac“ u Srebrenici dosad je upisano 56-oro djece koja su podijeljena u tri grupe, dok je u igraonici "Drugarstvo“ Potočari upisano 28-oro, a u igraonici u Skelanima njih 16.

Direktorica vrtića “Poletarac” Srebrenica Tifa Efendić kaže da je do sada u pripremni program upisano 27 predškolaraca iz Srebrenice.

- Pripremni program uoči polaska u školu počinje 1. marta i trajaće do 31. marta od 9 do 12 časova. Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske snosiće sve troškove programa, osim hrane. Program se primjenjuje svake godine u Vrtiću "Poletarac“ - rekla je Efendić koja dodajeda je na listi čekanja evidentirano desetero djece svih uzrasta za upis u vrtić te apeluje na općinsku vlast da ubrza izgradnju nove zgrade vrtića.

- Naš kapacitet radnih soba ne dozvoljava da primimo svu djecu. Nadam se da će izgradnja nove zgrade početi u skorije vrijeme te da ćemo moći ostalu djecu primiti u vrtić - navela je.

Dodaje da djeca u vrtiću isključivo konzumiraju zdravu hranu, a roditelji imaju uvid u jelovnik.

- Cijena koju roditelju plaćaju iznosi 60 KM, a osnivač Skupština participira sa 60 KM. Pošto primjenjujemo zdravu ishranu u vrtiću, samim tim se povećavaju troškovi te ćemo iz tih razloga imati potrebu da povećamo cijenu boravka u ovom vrtiću - zaključila je Efendić.

Autor: Kadira Šakić/ JP JS RTV Srebrenica

 

Maja CehinjaMlada Čehinja Marketa Slavkova-Maja nikada nije mogla ni sanjati da će doći da živi u Srebrenici, o kojoj je preko medija čula sve same strahote. Za nju je Balkan mjesto, na kojem još uvijek postoji "poezija života".

Prva sjećanja na Bosnu me vežu za djetinjstvo. Imala sam tada sedam godina i na mene su uticale slike rata iz dnevnika. Sjećam se da je to bilo nešto strašno što me je plašilo. Pitala sam majku da li to može doći kod nas, ona me tješila da neće. Moje prvo sjećanje na Srebrenicu je bilo kada su  poslije rata ovdje počeli da otkrivaju masovne grobnice što nikako nisam mogla da razumijem a još manje mi nikad nije ni na pamet palo da ću jednog dana doći i živjeti ovdje - prča Marketa Slavkova, koju u Srebrenici svi zovu Maja.

Maja je djetinjstvo provela u Češkom Krumlovu, koji je jedan od najočuvanijih starih gradova u Češkoj i na spisku svjetske baštine UNESCO-a. Turizam mu je glavna privredna djelatnost. Živjela je u srednjovjekovnom dvorcu čiji vlasnici su bili porodica Rozenberg, car Rudolf  i grof Švarcenberg. Danas je to dvorac države Češke i muzej u kojem žive i rade njeni roditelji. Odrastala je čitajući istorijske knjige o umjetnosti, učila svirati renesansnu muziku na starim instrumentima i gladala predstave baroknog pozorišta u dvorcu pa joj  je, kako kaže, bilo prirodno da se poslije mature opredjeli za studij kulturne antropologije.

Sa 19 godina kao studentkinja prvi put je bila mjesec dana na Balkanu. Prošla Hrvatsku, kroz Bosnu i Srbiju, bila na Kosovu. "Mi Česi smo drugačiji od ovdašnjih ljudi po temperamentu. Nekako smo tiši, manje pokazujemo emocije. Kod nas se recimo u kafiću samo sjedi i pije pivo, rijetko kad pjeva ili plače. Slušajući muziku Gorana Bregovića ili gledajući neke kultne filmove sa ovih prostora imala sam neke stereotype o opuštenom životu ovdje, to mi je izgledalo kao neka alternativa", priča dalje Maja.

Miris Bosne

Prvi boravak u Sarajevu ću uvijek pamtititi jer Sarajevo me tada fasciniralo svojom multikulturnom arhitekturom, drugačijim običajima. Nisam znala do tad da imam astmu. Tada sam prvi put dobila napad astme i završila u bolnici na Koševu. Jedan trenutak mi je posebno ostao urezan u sjećanje. Ležala sam I primala infuziju, čuo se ezan a tu je bila neka avlija u kojoj je bio pas. Kad god bi se začuo ezan, on je lajao. Ti zvuci, miris tog grada a možda i ovaj vazduh bosanski, učinili su da se zaljubim u ovu zemlju – govori sa osmijehom.

Drugi put sam došla 2008. godine na dvije sedmice preko Karlova univerziteta iz Praga na 'kurs o ratu i nacionalizmu u bivšoj Jugoslaviji'. Proputovali smo Bosnom ali nismo bili i u Srebrenici. Slučajno sam odmah poslije toga u razmijeni studenata dobila da magistarski studij nastavim u Australiji. Tamo na univerzitetu je asistent glavnog profesora bio Bosanac Hariz Halilović. Bio je strašno uzbuđen kada je saznao da sam bila u Bosni. Pošto mi je trebalo da pišem jedan esej  o tome, on mi je pomogao da nađem literaturu i tako smo se upoznali. Predložio mi je da radim prezentaciju u studentskoj grupi koja je proučavala Balkan. Pisala sam nešto o turbo-folku, o Ceci i Arkanu i tome kako se uticaj muzičkog žanra može zloupotrijebiti u ideologiji. O tome sam napisala svoj prvi članak u životu koji se i danas vrti na internetu. Hariz me ohrabrio da počnem pisati o Srebrenici i tada sam saznala da je on porijeklom iz srebreničkog sela Klotjevac.

Nakon stažiranja u Australiji Maja je ostala u kontaktu sa Harizom i on je poslije godinu dana poziva da sa njim ode u posjetu njegovom selu. Bio je to njen prvi susret sa Srebrenicom. "Meni je Srebrenica prvo bila nešto strašno kao i svim strancima koji su čitali šta se ovdje događalo tokom rata. Tada sam prvi put došla u kontakt sa poslijeratnom zajednicom, povratnicima i životom ovdje. Oduševila me ljepota prirode, gostoprimstvo ovdašnjih ljudi a posebno sam bila fascinirana njihovom snagom i željom da istraju u svakodnevnoj borbi za budućnost. To je na mene jako uticalo jer sam otkrila jednu skroz drugu sliku o svemu što sam do tada slušala ili čitala", kaže Maja.

2012. godine, kada je počela raditi doktorat, opet je od Hariza dobila poziv da dođe na Ljetnji univerzitet koji se svake godine u julu organizuje u Srebrenici. Te godine je prvi put prisustvovala dženazi u Potočarima i išla na Marš mira. Tada se kaže, u njoj nešto promijenilo i shvatila je da za nju više nema bitnije stvari o kojoj bi pisala, istraživala i čemu bi posvetila život.

"U to vrijeme sam radila projekat u vezi sa hranom. Po povratku u Prag sam odlučila da promijenim temu doktorata ali sam željela zadržati i  istraživanje o hrani pa sam pokušala napraviti neku kombinaciju toga sa onim što se ovdje događalo. Plašila sam se kako će to biti prihvaćeno, mislila sam da će biti malo čudno istraživati o tome nakon genocida, ali na kraju je ispalo dobro i podržali su me."

Dvije godine života u Srebrenici su je promijenile u potpunosti. Neko vrijeme je volontirala, davajući časove engleskog jezika u Internat centru za siromašnu i djecu iz udaljenih sela, koji je pokrenula jedna humanitarna organizacija u Potočarima. Učenje je bilo uzajamno jer je sa djecom savladala lokalni jezik koji je upotpunila upisavši i slavistiku. Jedino što  ponekad teško razumije je bosanski humor. Nekada ne može shvatiti ni to kako ljudi u Srebrenici uopšte žive sa nikakvim ili malim primanjima.

"Neki ljudi ovdje ne bi preživjeli da ne proizvode svoju hranu. Mislim da je dobro što su ljudi vlasnici kuća, imaju svoju zemlju. U Češkoj ljudi uglavnom moraju plaćati kiriju. Mada neki imaju i pomoć dijaspore  i donacije, mislim da su ljudi ovdje naviknuti da dijele ono što imaju", primjećuje Maja.

Maja sada u Srebrenici radi istraživanje za Univerzitet u Bratislavi. Riječ je o projektu o metalnoj industriji u kontekstu tranzicije iz socijalizma u kapitalizam u postsocijalističkim državama, Slovačkoj, BiH, Srbiji i Rusiji.

"Prije rata su ljudi ovdje zarađivali dobro, a onda je sve propalo. Srebrenici se uvijek vraćam i kada nisam tu poželim ovaj grad", kaže ova Čehinja  i dodaje: "Život je ovdje više prirodan. Vidiš kako se uzgaja povrće, kako se pravi hljeb, kako se čuvaju životinje. Na Zapadu su  veze između ljudi porušene, moderna tehnologija uzima danak, svi su nervozni, zauzeti, nema kao ovdje da sa prijateljicom izađeš na kafu i opušten razgovor. Na Balkanu još postoji poezija života",  kaže nam na kraju Marketa Slavkova Maja.

Autor: Marinko Sekulić

13716069 1098769100203016 294243931746680236 nOvih dana radnici Komunalnog preduzeća "Polet" čiste ulice grada. Pored ove aktivnosti radnici otklanjanju kvarove kod pojedinih građana nakon smrzavanja vode. Prema riječima v.d. direktora Komunalnog preduzeća „Polet“ Srebrenica, Hakije Meholjića narednih dana planirano je i pranje ulica.

- Radimo redovne aktivnosti. Par porodica je bez snabdjevanja vode zbog jakih mrazeva koji su bili. Mi radimo na otklanjanju kvara i mislim da ćemo za par dana riješiti taj problem. Narednih dana ukoliko bude lijepo vrijeme oprat ćemo ulice u gradu. Trenutno radnici rade na sječi drveća pored puta koje bi moglo prouzrokovati probleme građanima. Onoliko koliko budemo mogli radit ćemo za potrebe ovog grada, ako bude bilo potrebe da se nekome radi, jer ovaj grad umire – kazao je za naš radio Meholjić.

On je istakao želju da se uradi rasvjeta na šetalištu Gubera kao i objekat koji se nalazi na šetalištu da bude u funkciji u službi svih građana. 

- Razgovarat ću sa Načelnikom da objekat na šetalištu Gubera bude u funkciji te da obezbjedimo sredstva za rasvjetu kako bi se ljeti moglo šetati uz Guber. Komunalno preduzeće nije na zavidnom nivou da bi snosio troškove. Mi imamo mali broj građana korisnika, a cijeli grad snabdjevamo vodom – rekao je Meholjić, dodajući da još treba raditi na uređenju grada kako bi građani Srebrenice imali najčistiji grad. 

- Do sad smo davali sve od sebe, a tako ćemo nastaviti i u budućnosti. Sigurno bi trebalo još nekih promjena uraditi za dobrobit svih građana Srebrenice – potcrtao je Meholjić.

Autor: K.Šakić / JP JS RTV Srebrenica

mladen grujicic2Prošle godine potpisan je ugovor od strane ministra za izbjeglice i raseljenja lica Republike Srpske, Davora Čordaša i načelnik opštine Srebrenica, Mladena Grujičića o saradnji na projektu obnove određenog broja kuća u Srebrenici i projekta ekonomske podrške od strane Kraljevine Saudijske Arabije za Srebrenicu u vrijednosti od milion eura. U izjavi za naš radio načelnik opštine Srebrenica, Mladen Grujičić je kazao da je imao dva susreta sa ambasadorom Kraljevine Saudijske Arabije te da još uvijek nije krenula implementacija projekata.

- Sredstva od Kraljevine Saudijske Arabije biće uložena u izgradnju stambenog objekta sa 25 stanova, obnovu i izgradnja kuća za povratnike, podsticaj i modernizaciju poljoprivrede. Ovaj projekat do sada je trebao biti realizovan, jer prije tri godine su obećana sredstva. U narednom periodu ubrzat ćemo proces za njegovu implementaciju – izjavio je za naš radio Grujičić, dodajući da još uvijek nije urađena dokumentacija za izgradnju zgrade.

Komisija za spoljnu i trgovinsku politiku, carine, saobraćaj i komunikacije Doma naroda Parlamenta BiH dala je pozitivno mišljenje i predložila davanje saglasnosti za ratifikaciju Memoranduma o razumijevanju za saudijski grant za obnovu kuća povratnika u Srebrenicu.

Autor: K.Šakić / JP JS RTV Srebrenica 

Ivan TodicOpšta poljoprivredna Zemljoradnička zadruga Srebrenica prošle godine je podigli dva hektara maline i jedan dodatni rasadnik, a u narednom periodu planira investiranje kao i prethodnih godina.

- Nadam se da će nas vremenske prilike poslužiti i da ćemo imati odgovarajuće doprinose. Narednih godina planiramo da povećamo proizvod organske proizvodnje maline. Rasadnička proizvodnja narednih godina će iznositi blizu 400 hiljada sadnog materijala maline i kupine. Iskreno se nadam da ćemo uspjeti da proširimo naše proizvode na tržište u zemlji, a i van granica – izjavio je za naš radio Ivan Todić, direktor Zemljoradničke zadruge Srebrenica.

Todić navodi da pokušava svake godine da unaprijedi proizvodnju te se trudi da bude kvalitetan proizvod malina i kupina.

- Mi moramo raditi na kaviltetu i povećanom doprinosu, a samim tim ćemo svi biti zadovoljni. Ako imamo kvalitetnu robu i ako proizvođači ostvare dobre doprinose na svojim parcelama, onda ćemo imati svi bolju računicu – istakao je Todić.

Autor: K.Šakić / JP JS RTV Srebrenica 

mladen grujicic2Ono što posebno preporučujemo vašoj pažnji je opširan intervju koji je
za naš program dao Načelnik opštine Srebrenica Mladen Grujičić pričali
smo o posjetam Japanu, Americi i Austrije o tome hoće li u Srebrenici
biti otvorena fabrika obuće, šta se dogovorilo sa delegacijom grada
Zagreba, šta je ishod posjete fabrici za preradu krompira u Srebrenici
i još što šta taj razgovor možete slušati u subotu od 10, 30 minuta.



Stranica 42 od 60
We use cookies to improve our website. Cookies used for the essential operation of this site have already been set. For more information visit our Cookie policy. I accept cookies from this site. Agree