The Latest

Ribari se takmičili u pecanju na plovak

U subotu, 28. maja 2016. godine na jezeru Perućac u okviru Kulturno-sportske manifestacije Dani Srebrenice održano je deveto po redu takmičenje ribara u ulovu ribe na plovak.

Historijski uspjeh FK Guber

FK Guber je juče odigrao prvenstvenu utakmicu u Šekovićima i slavio rezultatom 4:2, i tako postao prvak Regionalne lige RS- a – grupa Istok. Srebreničani su se osvajanjem prvog mjesta u Regionalnoj ligi plasirali u viši rang i naredne sezone će igrati u Drugoj ligi Republike Srpske.

Srebrenica 4

U našem radio programu u emisiji religijski mozaik govorili smo o nastupajućem Ramazanu i stavu pravoslavne i katoličke crkve o braku istospolnih osoba odnosno homoseksualizmu.

Muslimani u Srebrenici sa radošću očekuju dragog gosta Ramazana. Ramazan je za muslimane sveti mjesec, jer je u njemu počela objaveKur'ana u mubarek noći Lejletu Kadru.

Tokom ramazana muslimanima je strogo naređen post. Ramazan je mjesec posta i milosti, a ramazan je i poseban mjesec u Srebrenici. Početak posta je 6.juna, prva teravih – namaz je u nedjelju. Na području Srebrenice klanjat će se teravih – namaz u obnovljenim džamijama u Potočarima, Čaršijskoj džamiji, Đozića džamija, Bijeloj džamiji, Sućeskoj, Žutici, Osatu, Dobraku, Daljegošta, Liješću i u Memorijalnom centru u Potočarima.

- Vjernici imaju priliku da ramazan mjesec provedu u ibadetu. Najveći džemat gdje se klanja teravih -namaz je u Memorijalnom centru u Potočarima. Aktivnosti tokom ramazana su zajednički iftari. Također, osnovat ćemo fond za pomoć ljudima koji su ugroženi u Srebrenici, jer je cilj ramazana da probudi osjećaj u nama za drugima koji teško žive. Angažovat ćemo pet učenika iz medrese za klanjanje teravih – namaza - izjavio je za naš radio Damir ef. Peštalić, glavni imam Medžlisa islamske zajednice Srebrenica. Efendija Peštalić je čestitao Ramazan džematlijama uz želju da ramazan isposte u zdravlju i rahatluku.

Aleksandar Mlađenović, Srebrenički protojerej u izjavi za naš radio je kazao da pravoslavna crkva ima negativan stav prema istospolnim brakovima.

- Istospolni brak nije dobrodošao u crkvi, a ni u društvo. Nadam se da na našim prostorima istospolni brakovi neće zaživjeti. Pogrešno je i nenormalno razmatrati istospolnu zajednicu – kazao je Mlađenović.

Pitali smo fra Niku Josića, župnog upravitelja Zvornik i Srebrenica kakav je stav katoličke crkve o istospolnim brakovima:

- Isus Krist ne osuđuje čovjeka, nego se osuđuje grijeh. Samo istupanje u homoseksualne odnose je grešno. Ipak, ne smijemo osuditi čovjeka, nego čovjeku je potrebna posebna briga – rekao je Josić.

Autor: K.Šakić / JP JS RTV SREBRENICA

 DSC1226

KUD „Vaso Jovanović“ ove godine slavi 70 godina postojanja. Probe se redovno održavaju u tri grupe, a planirani su nastupi kako u Bosni i Hercegovini tako i regiji. Bliži nam se i trinaesta kulturno – sportska i privredna manifestacija „Dani Srebrenice“ na kojoj će nosilac kulturnih dešavanja i domaćin smotre folkora biti KUD „Vaso Jovanović“.

Nermin Alivuković, predsjednik KUD „Vaso Jovanović“ kaže da članovi KUD-a redovno održavaju probe, te da su planirani i određeni nastupi.

- KUD broji oko 80 aktivnih članova u podjeljenih tri sekcije. Mi smo jedni od vodećih organizacija kada je u pitanju manifestacija „Dani Srebrenice“ i nosilac tih kulturnih dešavanjakada su u pitanju kulturna dešavanja. Mi planiramo održati samostalni koncert. U dogovorima smo sa našim prijateljima koji uzmu učešće na manifestaciji. Još nismo odredili datum kada će biti smotra folkora, ali biće u okviru „Dana Srebrenice“ – kaže Alivuković koji dodaje da su planirani nastupi KUD-a „Vaso Jovanović“ u Srbiji i Hrvatskoj, te u Bosni i Hercegovini.

Autor: A. Mehmedović/ JP JS RTV Srebrenica

Pavlovic

Doktor Radomir Pavlović nedavno je izdao knjigu pod nazivom „Srebreničko zdravstvo“. Riječ je o knjizi u kojoj su predstavljeni Srebrenički ljekari i njihov doprinos kroz ljekarski rad u Srebrenici.

- Dugo sam radio na ovoj ideji, jer nema pisanih tragova o srebreničkom zdravstvu odnosno ljudima koji su pomagali narodu u Srebrenici. Knjiga je bazirana na resursima koje je imala Srebrenica, jer je 1883.godine otvorena prva bolnica u Srebrenici. Moji sagovornici su bili oni koji su najveći dio svog života posvetili Srebrenici i razvoju zdravstva dr. Sabit, dr.Mustafa, dr.Begić, dr.Lončarević i drugi – izjavio je za naš radio autor knjige dr.Pavlović.

Knjiga obuhvata više poglavlja, a jedno od njih je i poglavlje Banja Guber i Banjski turizam. Promocija knjige je planirana u toku održavanja kulturne manifestacije „Dani Srebrenice“.

- Cilj je da Srebrenički ljekari ne padnu u zaborav, već da ostane trag o ljekarima koji su radili u Srebrenici – kaže Pavlović.

Knjigu „Srebreničko zdravstvo“ je podržana od Općine Srebrenica  i štampana je u primjerku od 200 komada.

Autor: K.Šakić / JP JS RTV SREBRENICA 

poezija

U programu RTV Srebrenica predstavili smo i mladog ali već uspješnog pjesnika iz Srebrenice, Marka Milovanovića. On je javnosti u Srebrenici poznat odnedavno mada se pisanjem poezije bavi već duže vremena. O sebi kazuje ovako:

Marko Milovanović: “Rođen sam 7. 9. 1988 godine u Srebrenici gdje sam završio osnovnu školu i gimnaziju, diplomirao sam na Ekonomskom fakultetu  Univerziteta  Istočno Sarajevo. Poezija je nekako paralalno išla sa razvojem moje ličnosti i od svojih  prvih koraka sam nešto zapisivao. Naravno nije to bilo na početku uobličeno u poeziju ali vremenom sam shvatio da svoje emocije  najbolje mogu da artikulišem kroz poeziju. Za relatvno kratak period sam prešao put od potpuno anonimnog stvaraoca, do stvaraoca koji je bio na vrlo respektabilnim međunarodnim festivalima, koji je zastupljen i u određenim zbornicima i tako, vidjet ćemo u kom će to smjeru sve da ide, za sad sam ja prezadovoljan“.

Otkuda ta ljubav prema pisanju poezije? Kako nalaziš inspiraciju za pisanje?

Marko Milovanović: “Mislim da je inspiracija duboko u nama. Pitanje je samo koje su to asocijacije koje tu našu inspiraciju mogu da pokrenu. Teško je odgovoriti na to pitanje. Kažem od malih nogu sam po nešto zapisivao i sve je to nekako bilo moje lično, identitetsko obilježje. Kada bi se neke stvari mogle opisati mislim da vjerovatno ne bi imale razloga ni da postoje“.

Šta je najčešća tema tvojih pjesama?

Marko Milovanović: “Poezija je uglavnom refleksivno-misaonog karaktera i obiluje sa svim motivima koji ovaj život čine, sa svim socijalno-egzenstencijalnim temama, ljubavnim motivima. Uglavnom to je je jedna relativno mlada poezija koja nije toliko sumnjičava ali postavlja pitanja, ispituje sve moguće aktuelnosti i tendencije. Ne volim da kažem da je moderna, jer često ta riječ moderna predstavlja samo negaciju od nečega što je opšte prihvatljivo, bez ikakvih obilježja koje bi mogle kao takvu da je predstave ali eto ipak ona spada u neku modernu lirsku poeziju“.

Imaš li neke uzore? Koje pjesnike najviše voliš čitati?

Marko Milovanović: “Iskreno nemam nekih uzora. Naravno postoje neki pjesnici koji su nepravaziđeni. Ono što ja volim da čitam, to je ruska i francuska književnost i naravno mi imamo ogroman broj pjesnika ali uglavnom svi ti ljudi imaju određena djela, koja se nama manje ili više sviđaju, tako da ipak ne bih izdvajao nekog posebno“.

Pomenuo si veliki broj festivala i takmičenja na kojim si učestvovao. Gdje si sve bio?

Marko Milovanović: “Moj prvi pokušaj da izađem iz mraka anonimnosti je bilo konkurisanje na Festivalu poezije i kratke priče u organizaciji Scene svih kreativnih  iz Novog Sada. Tu sam u toj kategoriji do 30 godina konstantno učestvovao 6-7 mjeseci i osvojio šest nagrada. Nakon toga sam konkurisao za Festival poezije mladih u Vrbasu. To je najstarija manfestacija takvog karaktera, datira još od '68 godine i koja se simbolično naziva „Olimp u planini“. To je jedna mafestacija kroz koju su sigurno prošli svi najveći, bez želje da se ja poredim, čisto govorim o značaju te manifestacije. Tu sam izbran za učešće u finalu i bio sam jedini predstavnik BiH pošto je to festival koji okuplja sve mlade neafirmisane sa prostora ex Yu, tako da je to bio ogroman uspjeh. Tu sam uspjeo da se pojavim u štampanom izdanju časopisa Trag koji postoji od samog početka postojanja tog festivala. Nakon toga uslijedio je poziv za Festival kulture mladih u Knjaževcu. To je takođe dosta stara manifestacija ali koja osim poezije okuplja stvaraoce svih mogućih umjetrničkih izražaja. I tu sam nastupao kao jedini predstavnik iz Bosne i Hercegovine. Osim učešća na tim festivalima pojavio sam se i u određenim  časopisima. Ponosan sam i na činjenicu da je nakon Festivala poezije mladih u Vrbasu, moje ime se našlo među 10 finalista kojim je respektabilna  izdavačka kuća Gramatik iz Beograda  štampala po tri pjesme u zbirci pjesama ljubavne poezije. Mogu se i pohvaliti da sam svoju poeziju čitao prvog aprila i u Udruženju književnika Srbije u Beogradu“.

Kada možemo očekivati izdavanje tvoje prve zbirke pjesama?

Marko Milovanović: “Svakako da je postojao materijal mnogo ranije od ovog trenutka. Nisam želio da trčim i to radim po svaku cijenu ali učešćem na ovim festivalima sam ostvario neke kontakte i konkretno jedna respaktabilana književnica iz Beograda mi traži rukopise. Na jesen ćemo vidjeti da li će to biti spremno za štampu do kraja ove ili početkom naredne godine, nisam siguran ali mislim da imam materijala koji bi se mogao ukoričiti u korice jedne knjige“.

Šta sada radiš? O čemu pišeš?

Marko Milovanović: “Trenutno pripremam neke cikluse za konkurisanje na nekim festivalima na kojim do sada nisam imao prilike učestvovati, a osim toga pokušavam da nađem i neki posao, da se malo egistncijalno pozicioniram, kako bi taj rad mogao da bude upečatljiviji i kako bih mogao da se na mnogo efikasniji  način fokusiram  na pisanje poezije“.

Znači i ti si jedan od mnogih, mladih, školovanih Srebrenčana  koji traži posao?

Marko Milovanović: “Da, upravo tako“.

Koji su tvoji planovi za budućnost?

Marko Milovanović: “Ja nemam ambiciju da po svaku cijenu idem odavde. Smatram da je nebo jedno, da nije bitno gdje, već kako živimo. Svakako kao mlad čovjek bih volio da ostanem ovdje, naravno ako bi se ostvarili određeni uslovi, da ja mogu osim što ću da radim, da mogu i da na neki način  samoaktueliziram svoju ličnost, odnosno da imam određene mogućnosti, ne samo kroz poeziju, već kroz bilo koji vid oblikovanja društvenog života da budem zadovoljan. To je u ovom momentu mnogo veće pitanje od samog pitanja zaposlenja mladog čovjeka. Naravno ako se ti uslovi ne ostvare nisam jedini, ni prvi, ni poslednji, koji će gledati prvu priliku da ode odavde“.

Za kraj Marko Milovanović nam je pročitao i svoju pjesmu koju je čitao na festivalu u Vrbasu i koja je objavljena  u časopisu za književnost, umjetnost i kulturu Trag. Pjesmu  je, kako sam kaže, posvetio svojim prerano preminulim stričevima Bošku i Prodanu:

ŽRTVA ZA NEBO

„U tim neprespavnim noćima, ispijenim čežnjom, zalivenim strahom, prolivenim istinom, nestajali su ljudi od sopstvene ruke.

Oni što previjahu rane od sopstvene napraviše zavoj za oči.

Oni što proricahu dane, postadoše svjetiljke za motrenje noći.

Oni što perom oživješe čulo izgužvane strane, istim potpisaše vječnu tišinu pred šestim što kroči:

Tada bolesni ustadoše i zavoj označiše kao ordenje za žrtvu.

Oni strpljivo vjerni, pred svitanje ugasiše svjetiljku, da kao mučenici svjedoče na odsjaju svijeće.

Oni odpjevani će suzama da ubrzaju zarastanje groba osjedjele mladosti, sve dok korov ne ozvuči tišinu šestog čula.

Tada će se njime okititi“.

Autor Marinko Sekulić/JP JS RTV Srebrenica

Srebrenica 4

U našem radio programu u emisiji o vjerskim zajednicama govorili smo o održavanju kapele Kapela "Svete Marije" u Srebrenici, prazniku Vaskrs i mektepskoj nastavi u Srebrenici. Kapela "Svete Marije" u Srebrenici izgrađena je 1984.godine kao spomen kapela u službi potreba liturgijskih obreda. Nekada je kapelu održavao župnik koji je dolazio povremeno koji su obavljali poslove u toku blagdanskih praznika.

- Unazad dvije godine kapelu je održavao rahmetli Izet koji je živio blizu kapele. On se o svemu brinuo i dočekivao posjete. Danas, o svemu se brine gospođa Elza iz Bratunca. Svakako je to od pomoći nama, jer ne budemo stalno u Srebrenici, nego samo kada su praznici - izjavio je za naš radio fra Niko Josić,  župni upravitelj Zvornik i Srebrenica.

-Vaskrsenje Hristovo je praznik koji nikada ne nestaje, nikada ne biva manje značajan jer Hristos je jedino novo pod suncem i Njegova pobjeda nad srmću jeste ustvari jedina novost i to je novo i jučer i danas i sutra jer mi se svakodnevno susrećemo sa propadanjem, sa truležnošću. Vjernici u Srebrenici na Vaskrs tri puta će obići oko hrama, prije liturgije, zatim ući u hram koji predstavlja pećinu gdje je bio sahranjen Gospod sa radosnim pozdravom Hristos Vaskrese i proslavljati  ne samo za Vaskrs već sve do Spasovdana proslaviti  u slavi vaskrsenje Hristovo-izjavio je za naš radio pravoslavni  sveštenik Aleksandar Mlađenović dodajući da je na Vaskrs predviđena  liturgija  u  5 sati a nakon toga, vjernici proslavljaju praznik sa svojim porodicama.Najkarakterističniji običaj  za ovaj praznik je šaranje jaja koja predstavljaju zivot iz groba i  djele se prijateljima i komšijama.

Ahmed efendija Hrustanović srebrenički mujezin i drugi imam  Čaršijske džamije  izjavio je za naš radio da je mekteb riječ koja potiče iz arapskog jezika i znači mjesto gdje se piše.

-Naši stari mekteb zvali su još i mejtef.Mekteb je osnovna ćelija koja uči  djecu islamskom vjerovanju. Nigdje u svijetu nema ovako organizovanog mekteba kao kod naš u BiH i da se na ovakav način stiče odgojno vjersko obrazovanje.U Srebrenici je mekteb organizovan subotom i nedjeljom od 9 i 30 do 13 sati,  a u ostalim mjestima, ostalim džematima to je malo drugačije organizovano. Mekteb je podjeljen u dvije grupe, starija grupa broji negdje oko 15 polaznika, uče kako uzeti abdest, klanjati , kako se ponašati, uče Sufaru, Kur an  i td a mlađa koju broji oko 55 polaznika, to su djeca uglavnom do četvrtog razreda koja idu od 10 i 30 do 12 sati .Uglavnom uče Ilmihal- kaže efendija Hrustanović.

Autor: Kadira Šakić / JP JS RTV Srebrenica

mirsad mustaic

U našem programu predstavili smo jednog Srebrenčanina, odnosno on sam će više govoriti o sebi. To je Mirsad Mustafić kojeg smo mi u djetinjstvu i mladim danima zvali Car. Mirsad je profesor jezika i književnosti, novinar i nadasve pisac, književnik i to ne bilo kakav. On je najplodniji pisac kojeg je Srebrenica ikad imala, jer barem meni nije poznato da je neko od Srebrenčana ikad više knjiga od njega napisao, a on ih je do sada napisao 12 i još uvijek piše.

Mirsad Mustafić: „Ja sam Mirsad Mustafić profesor bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika, novinar i književnik. Nedavno sam promovisao svoju dvanaestu knjigu „Hiljade bijelih nišana“, roman intrigantnog naslova. Hiljade  bijelih nišana je zapravo hiljade biljega na dušama onih koji su izgubili svoje najmilije. Nedavno je knjiga promovisana u Tuzli i mogu kazati da sam veoma zadovoljan posjetom a i medijskom pažnjom, hoću kazati da je medijski veoma dobro propraćeno što ranije nije baš bio slučaj. Ja sam dijete Srebrenice, kako volim za sebe kazati. Tu sam završio osnovnu školu i gimnaziju. Potom me životni put odvodi u Sarajevo na fakultet gdje sam završio Filozofski fakultet studij za jugoslovenske, južnoslovenske jezike i književnost. Bosanski, srpski i hrvatski jezik tada SH, HS jeli srpskohrvatski, hrvatskospski jezik. Nakon toga radio sam u rodnom gradu uglavnom na poslovima informisanja. Bio sam saradnik Radio Srebrenice, dopisnik Večernjeg lista iz Zagreba i Večernjih novosti iz Beograda. U osvit samog rata izbjegao sam u Tuzlu gdje i danas „privremeno“ živim. Takva je bila režija sudbine i uglavnom baveći se novinarstvom razmišljao sam da konačno ono što se godinama taložilo u meni pretočim u knjigu. Jedan od onih koji su bili inicijatori i koji su me podstrekavali na to bio je prof. Zejćir Hasić, porijeklom iz Brčkog. Jedna divna osoba, divan čovjek i po meni, usudit ću se reći i najveći dječiji pisac u Bosni i Hercegovini, koji mi je rekao otprilike ovako: „Mustafiću sve je ovo dobro što si pisao. Novinar živi dan, dva ili mjesec najviše ali vrijeme je da se i literarno odnosno književno nadgradiš, mislim da si sazrijo za pisanje knjiga“. Tako sam ja krenuo 2003 što je po meni,  sad gledano iz ove vizure malo i pokasno ali eto neko kaže nikad nije kasno, sa knjigom  „Sjećanje na Srebrenicu“. To moje prvo djelo su zapravo remiscijencije na predratnu ambijentalnost u samom gradu, dolasku te ratne psihoze, prvih incidenata i tome slično. U drugom dijelu sam objavio neke tekstove koji su bili ranije objavljivani u raznim novinama i koji su se odnosli na moj rodni grad. Tako je krenuo moj literani put. Već 2006 godine izlazi moje prvo, da tako kažem, ozbiljnije književno djelo. Zbirka priča „Krvava šamija“. Moram  priznati kada sam pričao tu priču ili pripovjetku, kako hoćete, da sam se i sam ježio. To je jedna veoma potresna, istinita priča o djetetu koje ostaje bez majke koju raznosi granata i o njenoj daljoj sudbini, odlasku u Norvešku itd. Nakon tog do ove godine redali su se naslovi od 2007 pa nadalje, po jedan godišnje. Treća moja knjiga bila je „Rastanak u Potočarima“ zatim „Daleko je sine Srebrenica“ pa onda „Samrtni zvuci Srebrenog grada“, 2010 „Bilo jednom na Crnom Guberu“, 2011 „Drina ne vjeruje suzama“, 2012 „Poslednji vapaj enklave“, 2013 roman „Ranjeni bejturani“,onda slijedi roman „Mejremina kletva“ 2014, prošle godine roman „Meliha“ i evo ove godine „Hiljade bijelih nišana“.

Ja to smatram na neki način mojim dugom rodnom gradu, jer to nisu samo romani i priče o ratu, nego i poratnim sudbinama, ali jednako tako i o ljudima koji su bili živi simboli ove čaršije, ovog grada kojih danas nema među živima, neki su ubijeni, neki su umrli. Htijeo sam da sačuvam uspomenu na te ljude ali na sve one vrijednosti koje su nas spajale, a takav je jamačno bio i Fudbalski klub  Guber.

Današnja obdanica Srebrenice se potpuno izmijenila. Ja nisam nikad prestajao voljeti svoj grad, misliti o njemu. Sve što sanjam  što mi se dešavalo i dešava uvijek je na ulicama moga grada, bez obzira na to što sam ovdje u Tuzli već dvadeset i koju godinu. Ja se u svoj Srebrengrad, kako ga ja volim pjesnički nazvati, vraćam kad god mogu, vikendom, o praznicima,  za godišnjeg odmora i upravo je taj grad najveća inspiracija  za sve ono čemu smo stremili, za sve o čemu smo maštali i sanjali i ja nikako ne mogu zaboraviti godine koje su nam ubili psi rata. Međutim život ide dalje. Ja vjerujem i posve sam ubjeđen da je suživot u Srebrenici moguć. To se može vidjeti i na mnogim primjerima. Oni ljudi koji su ljudovali, družili se i mladovali u našem Srebrengradu i danas će pružiti jedan drugom ruku i danas će sjesti, popiti kafu, razgovarati o svemu a oni koji mrze neka mrze u sebi, sretan im put. Ja mrziti ne znam, ja volim svoj grad, volim sve  one ljude koji nisu ostrašćeni.

Na jednom mjestu sam napisao, a kao poruka onim koji se pravdaju da iz ovih ili onih razloga ne žele doći u svoj grad „kako je to eto grad pust“. Naravno nema više onoliko naroda koliko je bilo ali to nikako ne znači da, pogotovo oni što žive u Federaciji ne dođu bar vikendom, pa bi izmijenili sliku grada i bar evocirali uspomene na neko vrijeme. Ovi što žive u dijaspori, oni bar dođu za godišnji odmor pa obiđu svoje kuće i svoja imanja. Ja koristim svaku priliku da dođem kad god mogu, bez obzira  na to što sam se vratio, vratio svoj posjed, kuću, a da nikad nisam dobio nikakvu donaciju. Kuću sam onako, sam lično, što sam mogao osposobio, da imam gdje doći. No ovo nije tema za lamentiranje za takav razgovor. Ja se opet vraćam knjizi i onom što nas veže, a to je uspomena na jedno minulo vrijeme koje ja barem u knjigama želim da vratim“.

Mirsade ti to dobro činiš, tvoje knjige su izuzetno čitane i zanimljive, pogotovo Srebrenčanima koji u njima pronalaze mnoge poznate likove, mada su im često imena izmjenjena iz raznoraznih razloga. Kaži nam odakle crpiš energiju i toliku snagu da sve to pretočiš u pisanu riječ?

Mirsad Mustafić:“ Dragi Kole to je dobro pitanje. I ja se počesto pitam, zbilja odakle mi inspiracija. Nije rijetko kad sjednem za laptop ili kompjuter i ugledam samo praznu stranicu i zapitam se šta ću ja pisati, kuda da krenem. Onda odnegud dođu, sinu ideje. Dok pišem otvaraju se motivi. Pročitat ću ti samo jedan pasus iz knjige kako sam doživjeo rodni grad i kako ga nosim u srcu: „Rana jesen u Srebrenici je uvijek lijepa. Vraća mi godine mladosti,nedozvano vrijeme i ljude kojih više nema na njenim ulicama i sokacima. Niz moje vene teku bistre vode i nose me snovima koji se više nikad neće vratiti. Na đerdane davno minule mladosti nižu se uspomene. Imponuje mi ova tišina i mir, mada ga neki nazivaju i osamom. Volim ovu mrtvaju i niko mi je ne može oteti iz srca. Uzalud molim da stane vrijeme, da što duže potraje odmor i stanje u kojem sam jedino sretan. Drugdje to je samo puko odbrojavanje dana do sljedećeg odlaska u grad  mladosti i uspomena. Tanji se klupko života i sve smo bliže ćupriji koju moramo preći bez ikakvih izgleda da se ponovo vratimo na nju. Na drugoj strani nas čeka hiljade bijelih nišana i okerani srebrenički cvijet pjesmom da nam smiri duše“ itd.

Meša Selimović je koristio taj termin mrtvaja koji sam i ja upotrijebio, jer ja upravo volim tu mrtvaju bez obzira što je to nekim kao pustinja ali uvijek se neko nađe od prijatelja, poznanika, drugova iz školskih dana, na mladovanja, da se popriča, popije kafa, da se jednostavno podsjetimo na sve ono što nas je spajalo i što je taj život činilo lijepim i jedinstvenim“.

Mirsade pošto se mi dobro poznajemo, prijatelji smo od djetinjstva, naši očevi su još bili kolege i prijatelji, ja veoma dobro znam da ti voliš društvo, voliš ljude, voliš sjesti sa prijateljima uz dobru kapljicu i meze ali i da znaš dobro zapjevati, Srebrenčani to dobro znaju ,da voliš sevdalinku  pa za kraj da nam predložiš neku pjesmu koju bi pustili za tvoju i našu dušu.

Mirsad Mustafić:“ To je jedna divan segment mog života i moje mladosti. Ja sam od najmlađih dana pa do zrelog muževnog doba volio pjesmu posebno sevdalinku i pjevao sam je u mlađim danima i u kulrturno-umjetničkom društvu, a i sam znaš kad su bila ta takmičenja za prvi glas Srebrenice da sam redovno i pobjeđivao, mada će ovo nekom zvučati neskromno ali to je činjenica. Nakon svega što nam se dogodilo, sve te tragedije srebreničke, rijetko sam kad u prilici da zapjevam ali činim to i vraćam se tim lijepim danima. Volim još uvijek poslušati pa i zapjevati tu lijepu pjesmu ali sve je manje vremena i sve je manje ljudi sa kojima se to može učiniti. Ja sam uvijek volio ove naše vrhunske pjevače a moj omiljeni je uvijek bio Nedjeljko Bilkić, ti to dobro znaš, pa pusti nešto od njega po tvom izboru“.

Na kraju Mirsad Mustafić poručuje svima  koji će ovaj naš razgovor čitati ili slušati putem radi talasa:

„Želja mi je, unatoč činjenici da smo danas disperzirani  po čitavom svijetu ima nas što kažu od Aljaske preko Amerika do Australije i Novog Zelanda, da se ponovo okupimo, a to je prilika vjerovatno  ljetos u avgustu kada bude ono okupljanje „Kao nekad...“da se ponovo družimo i kroz pjesmu i razgovor sjetimo lijepih dana. Da pružimo ruku prijeteljstva jedni drugima, jer ja volim kazati da je Srebrenica uprkos svemu osuđena na suživot sa onima koji hoće i koji mogu. Ruka mog prijateljstva je uvijek pružena svima onima koji vole ovaj grad i ovu državu i koji ne zaboravljaju svoj zavičaj“.

Autor Marinko Sekulić / JP JS RTV Srebrenica

kockaaa

Na izradi Sarajevske kocke angažovano je 15 osoba. Jedna od njih je povratnica Melisa Smajić, koja trenutno radi na izradi Srebreničke kocke.

- Do sada nisam imala posla, a zatim se pojavio gospodin Aid Rifatbegović sa ponudom da radimo za njegovu firmu CUBE d.o.o. i trenutno radimo Srebreničku kocku. Nedavno smo radili Njujoršku kocku, cvijećnjake, a možda u narednom periodu ćemo raditi Meku i Medinu. Nije teško raditi, zadovoljna sam poslom – izjavila je za naš radio Smajić. 

Hariz Alić u izjavi za naš radio kazao je da nije teško raditi i trenutno radi na izradi Srebreničke kocke:

- Prije nekoliko dana smo imali isporuku 1.000 komada Njujorške kocke i 1.000 komada raznih stvari. Iako smo tek počeli sa radom, fino nam je raditi – kazao nam je Haris.

U Kulturnom centru u Srebrenici danas će biti održana promocija „Srebrenica u srcu“, tokom koje će biti predstavljen rad kompanije CUBE u Srebrenici i njihov novi proizvod Srebrenička kocka.

Autor. K.Šakić / JP JS RTV SREBRENICA

hor superar

Učesnici dječijeg hora„Superar“ nedavno su održali koncert u Sarajevu povodom obilježavanja pete godišnjice postojanja Muzičke organizacije Superar. U okviru programa, Dječiji hor Superar Srebrenica predstavili su se sa svojim pjesmama, a i pjesmama drugih najpoznatiji kompozitora.

- Naš hor ima dvije pjesme. Učesnici su se predstavili i sa pjesamama na stranim jezicima, program je bio bogatog sadržaja. Zadovoljni smo nastupom i odzivom zvanica na koncertu – izjavio je za naš radio Almir Dudić, zamjenik direktora muzičke kuće „Superar“ Srebrenica.

Superar sarađuje i sa drugim ustanovama i organizacijama. Učesnici Superara sutra će nastupiti na manifestaciji „Proljeće u Srebrenici“. Pored ove manifestacije dječiji hor Superar će nastupiti 7.maja na dječijem festivalu u Sarajevu:

- Mi imamo svoje redovne aktivnosti, nastavu pjevanja, kurs plesa i kurs njemačkog i druge. Na kursu plesa je 20 djece, a kurs njemačkog jezika pohađa 60 djece. Kurs plesa i njemačkog jezika  se održava dva puta u sedmici po jedan čas –kazao je Dudić.

Gospodin Dudić je pozvao svu djecu da dođu i da budu dio njihovog tima sa raznim aktivnostima, te ujedno najavio da će u ovoj godini biti mnogo nastupa.  

Autor: K. Šakić /JP JS  RTV SREBRENICA 

Stranica 62 od 64
We use cookies to improve our website. Cookies used for the essential operation of this site have already been set. For more information visit our Cookie policy. I accept cookies from this site. Agree