Ljeskovik dobio prvi kilometar asfalta

04 Oktobar 2017
Author :  

Selo Ljeskovik je od Srebrenice udaljeno 23 kilometra. Sam naziv Ljeskovik govori kako je selo dobilo ime, po ljeskama. Prije rata ovo selo je brojalo 105 domaćinstava, a danas nekoliko porodica koje stalno žive u selu. Posljedice genocida Ljeskovik je doživio sličnu sudbinu kao većina srebreničkih sela tokom rata.


Selo je spaljeno i porušeno, a stanovnici pobijeni i protjerani. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine Ljeskovik je brojao 538 stanovnika. O razmjeri stradanja stanovnika sela najbolje govori spomen obilježje žrtvama genoida koje je napravljeno u selu, a na kojem je uklesano 136 imena - žrtava genocida. Da su stanovnici Ljeskovika doživjeli strašno stradanje svjedoči Izet Osmanović kojem su ubijeni tri sina i tri brata.
- Dolazim često u Ljeskovik. Došao sam i sad da zagradim sinu mezar. On je pogino na početku rata. Dvojica su ukopani u Memorijalnom centru Potočari. Trojicu sam imao, i sve trojicu izgubio. Imam kćerku s kojom živim. Ipak kad dođem ovdje osjećam se nekako bolje. Ljeskovik nije što je bio, niti će kad biti. Sjećam se da je nekad bilo 105 domaćinstava. To mi je dobro ostalo u sjećanju pred rat kada smo brojali kurbane da dijelimo u selu. Bolno je sve. Nas je bilo pet braće. Trojica su ubijena, nas dvojica je ostalo – govori tužno Osmanović.
O razmjerama genocida svjedoči i porodica Suljić iza koje nije ostalo živih muških potomaka. Iz porodice Suljić stradalo je svih petoro braće, otac i amidža.

„Slučaj Ljeskovik“

Uprkos stradanju Bošnjaci su odlučili da se vrate u Ljeskovik. Kada je krenuo povratak Bošnjaka na područje opštine Srebrenica u Ljeskovik se vratilo 24 porodice. Da je to bilo jedno od najbrojnijih sela sa povratnicima govori podatak da je u selu u prvim godinama povratka bilo oko tridesetero djece školskog uzrasta, te da je za potrebe školovanja napravljena škola, iako prije rata u selu nije bilo školske zgrade. Tako je Ljeskovik postao primjer uspješnog povratka. Sve je to trajalo do famoznog i nikad u potpunosti razjašnjenog „slučaja Ljeskovik“. Naime, 2007. godine pojavila se informacija da je jedan povratnik pretučen, te da se oko sela u šumama kriju naoružani ljudi. Uznemirenost povratnika rezultirala je formiranjem šatorskog naselja u Sarajevu. Politika se uplela, a Ljeskovik ostao gotovo prazan. Većina povratnika je napustila selo, tako da je 2007. godine u školi bilo tridestero djece, a samo godinu kasnije njih petero. Godine 2015. škola je zatvorena. Šta se sve dešavalo 2007. godine, i hoće li se ikada znati tačne informacije teško je pitanje, ali činjenica je da je selo napustilo više od 20 povratničkih porodica. O Ljeskoviku se sve manje pričalo, a preostali stanovnici preživljavali kako znaju i umiju.

Prvi kilometar asfalta

Ipak, da Ljeskovik nije zaboravljen pobrinulo se Federalno ministarstvo za izbjelice i raseljena lica. Naime, prije nekoliko dana Ljeskovik je dobio prvi kilometar asfalta. Iako je do uključenja na regionalni put ostalo još oko pet kilometara makadama za stanovnike Ljeskovika prvi kilometar asfalta koji ide iz sela je dobar razlog za zadovoljstvo.
- Čekali smo ovaj put da nam se uradi decenijama. Zahvalio bi se ministarstvu koje je finansiralo radove. Osječaj je kao kada smo se tek vratili u svoje selo nakon rata. Za život ovaj kilometar asfalta znači mnogo. Nadamo se da će i ovaj presotali dio puta u narednom periodu biti asfaltiran. Ovaj kilometar ide iz sela, i to je nama najkritičniji dio puta. Ovaj put da se uradi što je ostalo značilo bi mnogo za razvoj turizma ovog kraja, jer dobar dio ovog područja ulazi u nacionalni park – kaže jedan od prvih povratnika u selo Bego Hodžić koji dodaje da u selu trenutno živi šest porodica.
- I ono stanovnika što živi rijetko ko je zaposlen. Djeca imaju organizovan prevoz u školu. Mi imamo zgradu urađenu, ali škola ne radi u selu. Međutim, iako nema djece školska zgrada može biti iskorištena na pravi način. Ima zaintersovanih ljudi da dovode strance ovdje, da organizuju ljetne škole, mjesta za prenočište, da se ljudi okupljaju. Mogao bi se napraviti planinarski dom – kaže Hodžić.

Prirodni i kulturno – historijski potencijali

Područje Ljeskovika i okolnih sela raspolaže sa izuzetnim prirodnim, kulturnim i historijskim spomenicima. Međutim, turistički potencijal ovih mjesta nije iskorišten. Tog mišljenja je i Azir Osmanović historičar i kustos u Memorijalnom centru Potočari. Osmanović se bavi istraživanjem ovog kraja i kako je rođen u Ljeskoviku gdje mu žive roditelji nastoji da svaki slobodan trenutak provede u svom mjestu. Osmanović kaže da je obišao mnoga mjesta koja imaju manje da ponude nego Ljeskovik i opština Srebrenica, ali su svoje potencijale iskoristili na pravi način.
- Ljeskovik je svojevremeno bio simbol povratka, a nažalost već nekoliko godina je simbol odlaska. Nekoliko porodica koje žive ovdje nastoje da opstanu i prežive ovdje. Uglavnom se bave stočarstvom. Ovo selo je nakon 14 godina od prvog povratka dobilo prvi kilometar asfalta. Smatram da je davno trebalo da se to uradi, ali nije bilo sluha. Federalno ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica je odlučilo da pomogne selu i ljudima koji ovdje žive – govori Osmanović koji objašnjava da Ljeskovik i ostala mjesta raspolažu velikim prirodnim i kulturno – historijskim potencijalima.
- Ovo područje mjesne zajednice Radoševići kojem pripada i selo Ljeskovik raspolaže sa velikim prirodnim potencijalima i kulturno – historijskim spomenicima. Nekoliko kilometara odavdje nalazi se stari grad Klotjevac, u blizini se nalazi i velika nekropola stećaka Grabljice koja je nedavno proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. U ovoj nekropoli se nalaze najveći primjerci stećaka na području sjeveroistočne Bosne koji su visoki i po dva metra. U blizini su i Bijele vode. Nažalost, infrastruktura je najveći problem koji onemogućava razvoj turizma i omogućavanja boljeg života za stanovnike ovih mjesta. Ovaj kilometar asfalta koji je urađen u Ljeskoviku je prvi kilometar asfaltnog puta na području cijele mjesne zajednice Radoševići. To dovoljno govori. Ovo je za nas historijski momenat koji smo čekali. Naši preci su decenijama čekali da dobiju bar metar asfalta. Smatram da u svako mjesto i selo treba uraditi puteve. Kada imamo dobre puteve i infrastrukturu onda možemo razvijati i turizam, poljoprivredu i drugo. Siguran sam da bi ovdje više ljudi bilo da se uradi i preostali dio puta makadamskog. Ovi ljudi su ovdje vrijedni i hoće raditi, ne treba njima mnogo, samo osnovni uslovi – kaže Osmanović.

Najstarije drvo u Bosni i Hercegovini

U selu Ljeskovik se nalazi i možda najstariji crni bor u Bosni i Hercegovini. - Kada je bila javna rasprava o nacionalnom parku tada su ljudi iz Zavoda za zaštitu kulturno – historijskih spomenika rekli da je bor u selu Ljeskovik najstarije drvo u RS-u, a vjerovatno i u Bosni i Hercegovini. Zanimljivo je da se taj bor nalazi u mezarju, a ispod bora se vidi i mezar jednog čovjeka iz sela koji je umro prije stotinjak godina. Stariji ljudi koji su živjeli ovdje pamte bor kao najstarije drvo koje postoji u ovom kraju. U toku rata je bor od granata oštećen, a kasnije i požarom, ali još uvijek se dobro drži – kaže Osmanović. 

We use cookies to improve our website. Cookies used for the essential operation of this site have already been set. For more information visit our Cookie policy. I accept cookies from this site. Agree