Avgust 22, 2019

ucenici

Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba. Bez obzira kakvi su nam bili školski dani svi ih se sjećamo. Svaka škola ima manje i više vrijedne učenike. Oni najvrijedniji ostave svoj trag i budu nagrađeni za svoj trud.

Slađana Vajkanović, pedagogica u Prvoj osnovnoj školi, pojasnila nam je kako neko može biti učenik generacije.

 - Za učenika generacije bira se učenik koji je tokom cjelokupnog osnovnog obrazovanja i vaspitanja u svojoj generaciji imao najviše ocjene i postignuća u učenju, vannastavnim i vanškolskim aktivnostima i vladanju.  Učenika generacije može predložiti odjeljenska zajednica učenika, odjeljensko vijeće, savjet roditelja i savjet učenika škole. Predlagač do 1. maja tekuće godine dostavlja prijedlog komisiji koja broji pet članova za obradu prijedloga – kaže Vajkanović.

- Vrednuje se opšti uspjeh tokom školovanja, rezultati na takmičenjima, rezultati na nastavnim i vannastavnim aktivnostima, i glasovi nastavničkog vijeća. To se sve sabere i sumira. Učenik koji najviše bodova ima proglašava se učenikom generacije – kaže Vajkanović koja dodaje da se u Prvoj osnovnoj školi do sada nije dogodio slučaj učenika koji imaju isto bodova.

- Može se desiti da učenici imaju isti prosjek ocjena i tako dobijaju isti broj bodova. Međutim, imamo i ove druge kriterije tako da se do sada nije dogodilo da dva učenika imaju isti broj bodova. Mi ovdje nismo imali situaciju da su dva učenka imali isti broj bodova. Učenik generacije za prošlu školsku godinu je Bojana Maksimović koja pohađa sada srednju školu u Bratuncu – kaže Vajkanović.

- To je najviše priznanje koje jedan učenik može dobiti. Pred kraj školske godine odvojimo jedan dan gdje promovišemo dostignuća učenika. Tada javno i zvanično saopštavamo i nagrađujemo sve te učenike koji su pokazali dobre rezultate shodno mogućnostima. Učenik generacije bude promovisan i na „Danima Srebrenice“, opština Srebrenica takođe na Danu opštine dodijeli plaketu i novčanu nagradu učeniku – kaže Vajanović.

Ista pravila i pravilnik važi i za školu „Kosta Todorović“ iz Skelana. U školskoj 2014/2015. godini učenik generacije u ovoj školi je bila Jovana Nikolić, dok u Prvoj osnovnoj školi Srebrenica učenik generacije bila Anja Cvjetinović. Prošlu školsku godinu u Prvoj osnovnoj školi najbolja je bila Bojana Maksimović, dok je u Skelanima najbolji bio Aleksandar Ivanović.

A. Mehmedović/ JP JS RTV Srebrenica

WP 20161123 009U našem programu u emisiji „Radio u selu“ razgovarali smo sa stanovnicima iz Pusmulića Nazifom, Dunđom i Ramom Ademović.

Nazifa Ademović  vratila se  prva u selo Pusmuliće i tokom razgovora nam je kazala da je najsretnija u svom zavičaju.

 - Od kada sam se vratila dišem punim plućima. Domaćica sam i radim sve poslove. Imam nekoliko ovaca i kokošiju. Živim sa svojom kćerkom. Prošle godine sam nakupila osam vreća oraha i ispekla sam pekmeza oko sto kilograma. Svoje proizvode ne nosim nigdje da prodam, nego imam svoje stalne mušterije koji kupuju od mene. U svojoj bašti usijem onoliko koliko nam treba – izjavila je za naš radio Nazifa Ademović, dodajući da je zadovoljna životom.

- Život prije rata je bio mnogo bolji, iako se više radilo. Prije rata bila sam carica, kuću sam napravila, kćerku sam školovala i zaposlila. Danas moja jedina želja je da se narod vrati u naš zavičaj i apelujem na vlast da nam urade put – kazala je Nazifa.

Dunđa Ademović je završila sednju Ekonomsku školu 1983.godoine, a nakon završetka škole je radila. Tokom nemilog rata je izbjegla u Tuzlu i tamo živjela. Nakon rata vratila se 2003.godine u svoj rodni kraj i kaže da se na selu bavi svačim, a najviše voli cvijeće i da uređuje baštu.

- Život na selu je kao u svakom selu. Ako se radi i ima se, jer takav je život na selu. Život nije dobar, a nije ni loš, živi se onako kako se mora. Život je ovdje nekad bio život, a danas nije život, nego je preživljavanje. Inače, nisam zadovoljna ničim. Ipak mi je želja da se omladina iz sela zaposli te da se vrati više naroda u naše selo – istakala je Dunđa

ramo

Tokom razgovora Dunđa nam je kazala da bi voljela da se zaposli, te da joj nedostaje deset godina radnog staža za penziju, istakavši da nema nikakvih sukoba sa komšijama srpske nacionalnosti.

- Najbolji osjećaj je biti svoj na svome. Ovdje mi je najljepše. Tokom zime ovdje je nezgodno živjeti zbog održavanja puteva zimi. Prošle godine nisu put čistili u cijelom selu. U našem selu ima i starijih ljudi -  kazala je Dunđa Ademović rekavši da većina stanovništa živi od svog rada.

Dunđa poručuje da treba jedni druge da uvažavaju.

Ramo Ademović ima 84 godine i sam živi u Pusmulićima. U rodni zavičaj se vratio se prije devet godina.

- Zadovoljan sam životom u selu. Pješke idem do Srebrenice. Malo sijem povrća za svoje potrebe i posjedujem 15 sanduka pčela. Staračke dane prvodim uobičajno – kazao je za naš radio Ramo, dodajući da je život prije rata bio zlatan.

Prije rata u Pusmulićima je živjelo oko sedamdeset porodica, a danas nema ni deset povratnika koji stalno borave u tom mjestu.

Autor: K.Šakić / JP JS RTV Srebrenica 

dan drzavnostiZAVNOBiH (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine) je bio najviši državni organ antifašističkog pokreta u Bosni i Hercegovini tokom Drugog svjetskog rata, te se razvio kao nosilac bosanskohercegovačke državnosti. Njegov predsjednik je bio Vojislav Kecmanović. Formiran je u novembru 1943. godine.

Održana su ukupno tri zasjedanja ZAVNOBiH-a:

U Bosni i Hercegovini, odnosno samo u jednom njenom dijelu, 25. novembar se obilježava kao Dan državnosti. U Federaciji BiH se obilježava kao praznik i to je neradni dan, dok u Republici Srpskoj ovaj datum ne priznaju kao državni praznik i ovaj dan ne razlikuje se od bilo kojeg drugog, običnog radnog dana.

Na današnji dan prije 73 godine u Mrkonjić Gradu je  održano Prvo zasijedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine. Odbornici su usvojili Rezoluciju ZAVNOBiH-a kojom je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih naroda koji u njoj žive.Najpoznatiji dio te rezolucije je rečenica da BiH nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, već i srpska i hrvatska i
muslimanska. Ono što je tada zacrtano kao put ka pomirenju svih naroda, sedam decenija kasnije, daleko je od stvarnosti. Podjele  po nacionalnim šavovima u BiH su evidentne na svakom koraku od vrha do dna. Podijeljeno je i Predsjedništvo BiH. Sinoć na svačanom prijemu u Predsjedništvu BiH, domaćini su bili Bakir Izetbegović i Dragan Čović, članovi kolektivnog šefa države, dok predsjedavjući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić nije prisustvovao, a ranije je izjavio kako "nema osnove za obilježavanje, sve dok se na nivou BiH ne donese zakon i državnim praznicima".

JP JS RTV Srebrenica

zenaMeđunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama od 1990. godine odlukom Ujedinjenih nacija obilježava se svakog 25. novembra, a  cilj je podsjetiti na ekonomsko, fizičko i psihičko nasilje koje žene i danas širom svjeta doživljavaju.

Ovaj dan ustanovljen je kao dan sjećanja na ubistvo tri sestre u Dominikanskoj republici.  Po naređenju diktatora Rafaela Truhilja, 25. novembra 1960. godine, brutalno su ubijene tri sestre Patrija, Minerva i Marija Tereza Mirabal, feministkinje i protivnici njegove surove vladavine.

Njihovo ubistvo postalo je sinonim ženskog otpora širom svjeta. Nasilje nad ženama jedan je od najvećih problema s kojima se naše društvo susreće.

Nasilje nad ženama i djevojčicama predstavlja najčešći oblik kršenja ljudskih prava. Podaci pokazuju da su jedna od tri žene u svjetu prebijene, prisiljene na seksualni odnos ili su doživjele neki vid zlostavljanja, a nasilnik je najčešće muškarac iz bliskog okruženja.

Podaci o zlostavljanim ženama slični su u svim zemljama svjeta, nezavisno od ekonomskog statusa, kulture, tradicije i religije.

Daleko najčešći oblik nasilja je nasilje u porodici, a u preko 80 odsto slučajeva zlostavljači su muški članovi porodice, partner, otac, brat... Statistike pokazuju i da žene i muškarci koji odrastaju gledajući prizore nasilja u porodici, kasnije tokom života češće i sami postaju zlostavljači ili žrtve zlostavljanja. Zlostavljenje je i najčešći uzrok povreda kod žena, češći od saobraćajnih nesreća i pljački.

Iako 35 posto ljudi (muškaraca i žena) poznaje barem jednu ženu koja je bila žrtva fizičkog nasilja, ono što je poražavajuće je da je tek pet odsto ljudi spremno da se suočili sa zlostavljačem ukoliko bi prisustvovali sceni nasilja, njih 20 odsto bi pozvalo policiju, dok preostalih 75 odsto ne bi učinilo ništa konkretno, pokazuje jedna studija izraelske Cionističke organizacije.

JP JS RTV Srebrenica

Ad Sidebar
© 2018 RTV Srebrenica All Rights Reserved.

Please publish modules in offcanvas position.