Kako dopisnik iz Srebrenice javlja: Ramo Begić ostavio Ameriku

15 Maj 2017
Author :  

U rubrici “Kako dopisnik iz Srebrenice javlja” emitujemo tonske priloge reportažnih zapisa o povratku ljudi i života u Srebrenici emitovanih tokom godina u programu njemačkog državnog radia DW, Svih 50 priča su sabrane u knjizi Kako dopisnik iz Srebrenice javlja uz prevod na italijanski jezik i audio zspis na CD-u a autor je naš novinar Marinko Sekulić Kokeza dugogodišnji dopisnik DW.


3. RAMO BEGIĆ OSTAVIO AMERIKU
Mnogi Bosanci i Hercegovci svakodnevo odlaze u bijeli svijet, kako to narod kaže, trbuhom za kruhom. Ovo što slijedi je malo drugačija priča.Ispričana je ovih dana u porušenom selu Luka, opština Srebrenica. Četrdeset ljudi se vratilo ovdje u bespuće planine Sušice. U kanjonu rijeke Drine, za sada pod šatorima, žive na pedeset kilometara od najbližeg ljekara, pošte ili prodavnice.
Među njima i ovaj čovjek, vjerovali ili ne, povratnik iz Amerike.
„Ja sam Ramo Begić. Vratio sam se 23. aprila, jer tamo mi je brat poručio da ima povratak. Ja sam odmah spako’vo kofer i rek’o ženi ja idem tamo da nam napravim kuću i da se vratimo tamo na svoje. Žena mi je fino malo para posudila od svoje braće, ima tamo braću, komšije i tako. Kupila mi kameru i kaže, ponijećeš ovu kameru i kad ja budem vid’ila da ima povratak i da si ti napravio kuću, eto mene odma’ tamo. I ja sam stvarno doš’o ovdje, eto vidite kako ja živim ovdje, kako se živi u Americi...ali meni je ljepše ovdi. Ovdi sam ja prvo ugled’o ova brda, ovu prirodu i ovo je moje i ja ovdi hoću da živim. I meni ne more biti lijepo nigdi neg' ovdi. Ja sam obiš’o Amerike puno bio na Havajima, bio u Čikagu, bio u Njujorku, ali ove ljepote nema. Ja ne radim, žena mi ne radi. Ja sam inače invalid bio i ranije. Žena mi je bolesna, ne radi ni ona. Živimo od socijale. To oni kažu fulcenc, to nam je hrana. Imam 530 dolara socijale, od toga mi je stan 430 dolara, 27 dolara plaćam struju, 60 dolara plaćam gas i eto šta mi ostane. I mi nemamo ništa neg’ ono što pojedemo. I kad ću ja samo za stomak tamo biti i željeti svoj narod, svoj zavičaj, svoju prirodu, svoje sve. Što, pa neka ja ovdi manje jedem, a ljepše mi je.“ Ovu priču Rame Begića zabilježili smo na samom početku poratnog povratka Lučana u svoje selo.
Nekoliko godina kasnije ponovo dolazimo u Luku. Pitamo za Ramu Begića. Rekoše nam da se odavno vratio sa svojom ženom i živi u obnovljenoj kući. Domaćinski nas dočeka i evo nastavka priče:
„Ja sam se vratio i nisam se ni pokaj’o, meni je lijepo. Jer, svejedno, lijepo je i u Americi i dobro je, lijep je tamo život, dobar je tamo život, ali valjda moj organizam naučio na ovu planinu i na ovo, ja tamo nisam mog'o da podnosim one klime.“
(DW) Znači u Luci je klima zdrava, ovdje se osjećate zdravo?
„Ovdi je klima zdrava, et' ovo zelenilo, šuma, planina, vode su dobre i tako to. Valjda to moj organizam naučio od malena i ono mene hrani...“
(DW) Od čega ljudi žive danas ovdje, čime se bave?
„Pa, ko ima penziju on živi od penzije, ’vako k’o što sam ja i ovi koji ne mogu da rade ništa, oni žive od penzije, a ovi koji su sposobni oni se bave stočarstvom. Sad u nasa vodi ima prilično dosti domaćinstava koji ima lijepe šume, naš, pa o’sijće dva’es, pedes’ kubika godišnje pa uzme dvije - tri hiljade i tako se izdržava i to tako.“

by RTV Srebrenica



Marinko Sekulić

We use cookies to improve our website. Cookies used for the essential operation of this site have already been set. For more information visit our Cookie policy. I accept cookies from this site. Agree