0

Organizacioni odbor usvojio nacrt programa obilježavanja godišnjice genocida

Juni 18th, 2018
U Memorijalnom centru Potočari – Srebrenica - spomen obilježje i ...
0

“Dan šehida” obilježen u Srebrenici i Bratuncu

Juni 16th, 2018
Obilaskom šehidskog mezarja u Potočarima i Bratuncu i učenjem tevhida ...
0

Bošnjaci u Srebrenici dočekali Bajram

Juni 15th, 2018
Bošnjaci u Srebrenici su ispratili Ramazan i s radošću dočekali ...
0

Tabaković i Alivuković uputili bajramsku čestitku

Juni 14th, 2018
Predsjednik Skupštine opštine Srebrenica Alija Tabaković i zamjenik ...
0

Bajramska čestitka načelnika opštine Srebrenica Mladena Grujičića

Juni 14th, 2018
Načelnik opštine Srebrenica Mladen Grujičić uputio je čestitku u ...
0

Bajram - namaz na području opštine Srebrenica će biti klanjan na jedanaest mjesta

Juni 14th, 2018
Muslimani sutra dočekuju ramazanski Bajram. Kao i svake godine ...
0

Obavještenje o neradnom danu

Juni 14th, 2018
Iz opštine Srebrenica su uputili obavještenje za građane u kojem se ...
0

Održan seminar "Uzgoj i otkup organskog voća"

Juni 13th, 2018
Fondacije “Bauern Helfen Bauern” u saradnji sa Opštom poljoprivrednom ...
0

Opštinska izborna komisija (OIK) Srebrenica: Obavještenje za građane

Juni 13th, 2018
Predsjednik opštinske izborne komisije Srebrenica (OIK) Sead Alić ...
0

Načelnik Grujičić i Košarac na sastanku razgovarali o obećanoj donaciji Savjeta ministara BiH

Juni 11th, 2018
Predsjedavajući Kluba poslanika SNSD-a u Predstavničkom domu ...
0

Tabaković o političkim prilikama, radu Skupštine, donaciji Saudijske Arabije

Juni 11th, 2018
Sjednica Skupštine opštine Srebrenica trebala je da bude održana ...
0

“Kuća dobrih tonova” iz Srebrenice osvojila prestižnu međunarodnu nagradu “Intercultural Achievement Award 2018”

Juni 11th, 2018
Najljepša priča iz Srebrenice, “Kuća dobrih tonova” osvojila je još ...
0

Sastanak načelnika Grujičića sa predstavnicima CRS-a

Juni 08th, 2018
U kabinetu načlenika opštine Srebrenica Mladena Grujičića danas je ...
0

Malinari se nadaju boljoj cijeni maline nego prošle godine

Juni 07th, 2018
Prošle godine malinari sa područja opština Bratunca, Milića i ...

The Latest

 

Guber 3Bosna i Hercegovina je zemlja koja raspolaže velikim prirodnim bogatstvima. Naša zemlja je bogata velikim brojem izvora mineralnih i termalnih voda koji se od antike do danas koriste u svrhu liječenja. Među najljekovitijim sigurno je i 48 izvora Guber vode u Srebrenici.

Srebrenički mineralni izvori bili su poznati još prije dva milenijuma, a o tome svjedoče i napisi iz 220. godine, na ostacima velikog Rimskog kupatila na Gradini (Sase) pored Srebrenice.

Putopisac Evlija Čelebija je u svom putopisu iz 17. stoljeća opisao srebreničke vode. U putopisu stoji:

 - Sredinom ove varoši teče mala voda koja se uliva u Drinu. Ona je bijela, a zove se „sreb[rna] voda“. Ali to je neka prokleta voda. Izvire iz rudnika srebra. Stanovnici ove varoši, pijući tu vodu, većinom dobiju na vratu gušu. Ova se guša zove »gusska« (= guša). Ona izaziva razne bolesti i unakažava muškarce i žene – piše Čelebija.

Dr Hans Duller je prvi skrenuo pažnju na ljekovitost srebreničkih voda početkom 19. stoljeća. Naziv guber-voda nastao je nakon što je utvrđeno da ovi mineralni izvori poseban uspjeh postižu u liječenju kožnih bolesti, posebno gube čija je epidemija bila na većem području Austro-Ugarske monarhije. Osim toga, bolesnici su se nakon više tretmana osjećali raspoloženije, a nestajale su mnoge kvrge, otoci, infiltrati te druge promjene na koži.  Postoji čak 48 izvorišta ljekovite vode, a njih 16 je i naučno ispitano, te postoje dokazi o njihovim ljekovitim svojstvima. Neki od tih izvora dobili su i narodno ime kao što je voda Ljepotica, voda za liječenje kožnih bolesti, Mali guber, Očna voda i Crni (Veliki) guber. Ipak, jedan od njih je stekao svjetsku slavu, a to je Crni guber.

Na Crnom guberu vršene su brojne analize. Prva detaljna analiza vode Crnog gubera izvršena je 1894. godine i tada je proglašen je za jedno od najboljih željezno-arsenskih prirodnih vrela našeg kontinenta. Čak je smatrana boljom i od čuvene Leviko-vode.

Od 1887. godine, u vrijeme austrougarske uprave, mineralna voda Crnog Gubera je flaširana i prodavana širom Evrope, ali i u Africi i Americi. Tokom 1898. godine na svjetsko tržište izvezeno je 200.000, a rekordnih 236.544 boca Guber-vode, izvezla je kompanija “Matoni” iz Beča, 1901. godine.

Godine 1951. zvanično je otvoreno Lječilište "Guber", a prvi ljekar je bio dr Ante Marić, koji u lječilištu radi sve do marta 1961. godine. Crni guber je od tada poznatih 450 mineralnih voda jedini našao mjesto i u farmakopeji. Guber voda sa vrela Crni Guber 1956. godine proglašena je lijekom u korekciji hipokromne anemije i to je objavljeno u farmakopeji (zvanični spisak uputstava, izdat od strane sanitetskih državnih organa, kojih se moraju pridržavati apotekari pri pravljenju, ispitivanju i skladištenju lijekova i pomoćnih ljekovitih sredstava) kao rezultat jednomjesečnog proučavanja 50 eminentnih stručnjaka iz različitih oblasti medicine u tadašnjoj Jugoslaviji. Od tada se Guber voda prodavala u apotekama flaširana u plastične bočice od 400 mililitara. Flaširanje vode je vršila kompanija „Bosnalijek“. Banja je radila tokom cijele godine, ali je najveća posjećenost bila ljeti. Kao rezultat međusobne saradnje prof. dr Bulića iz Beograda i prof. dr Zimonjića iz Sarajeva, u Srebrenici je 1961. godine otvoren stacionar sa 50 postelja u banji pod nadzorom sarajevske klinike. Osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, do pred sami rat, banja Guber je bilježila  i do 90.000 noćenja i godišnji prihod od oko tri miliona dolara.

Prema analizama sastav i karakteristike Guber vode nisu mijenjale poslednjih 100 godina. Nučne analize i ekspertize Guber vode obavljane su kroz istoriju do sad tri puta: Prvi put je to uradio bečki profesor Ernest Ludwig 1886 – 1888 godine. Drugu načnu analizu je 1953.godine radio prof. Stanko Miholjić iz Zagreba i treću 2005. godine kao svoj magistarski rad radio je dr. Almir Pašagić, Srebrenčanin rođen i odrastao na domak izvorišta Gubera.

Danas ljekovite vode Gubera teku u kanalizaciju. Ogromno bogastvo je neiskorišteno. Akcionarsko društvo " Guber" iz Srebrenice je nekoliko godina kupilo je staru banju i počela je izgradnja novih, modernih hotelsko-banjskih kapaciteta. U novom ruhu banja je trebala početi sa radom do kraja 2011.godine. Gradnja višemilionski vrijednog kompleksa u kojem bi trebalo biti zaposleno oko 350 Srebreničana već godinama je blokirana. Dok se vode sudski procesi o tome ko polaže pravo na koncesiju i eksploataciju ljekovite vode Gubera teku u kanalizaciju.

Srebreničani se nadaju da će u skorije vrijeme ponovo Guber-banja zasjati starim sjajem, a s banjom i Srebrenica. U protekloj godini uređeno je šetalište Banje Guber, što je obradovalo Srebreničane. Iz dana u dan se primjeti sve veći broj osoba koje dođu da vide šetalište i obiđu ljekovite vode Gubera.

Stariji Srebreničani kažu da je je Banja Guber “duša Srebrenice” i nadaju se da će ubrzo početi s radom, što bi značilo i bolje dane za Srebrenicu.

Marinko Sekulić, srebrenički novinar, dobro se sjeća kada je banja radila punim kapacitetom i bila jedan “od strateških nosilaca razvoja Srebrenice”.

– Srebrenica je ostvarivala od banje velike prihode, bilježila je i do 90.000 noćenja i godišnji prihod od oko tri miliona dolara. Izvorske vode Gubera su bile priznate u svijetu i prodavale su se kao lijek u apotekama – kaže Sekulić.

On smatra da bi svi građani Srebrenice, bez obzira na nacionalnost, bili sretni da Banja Guber počne s radom.

– Pokretanje banje bi bio točak razvoja. Otvaranje radnih mjesta otvaranjem Banje Guber olakšalo bi stanovništvu, ali i to bi mnogo značilo  intenzivnijem povrataku u Srebrenicu. Tako bi Srebrenica počela dobijati onu dimenziju koju je imala ranije – kaže Sekulić

Hoće li banja Guber ili kako srebrenčani kažu „duša Srebrenice“ biti pokrenuta ili će srebreničko blago nastaviti da teče u kanalizaciju ostaje da se vidi.

Autor: Adem Mehmedović

 

vrtic poletaracU Dječijem vrtiću "Poletarac“ u Srebrenici dosad je upisano 56-oro djece koja su podijeljena u tri grupe, dok je u igraonici "Drugarstvo“ Potočari upisano 28-oro, a u igraonici u Skelanima njih 16.

Direktorica vrtića “Poletarac” Srebrenica Tifa Efendić kaže da je do sada u pripremni program upisano 27 predškolaraca iz Srebrenice.

- Pripremni program uoči polaska u školu počinje 1. marta i trajaće do 31. marta od 9 do 12 časova. Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske snosiće sve troškove programa, osim hrane. Program se primjenjuje svake godine u Vrtiću "Poletarac“ - rekla je Efendić koja dodajeda je na listi čekanja evidentirano desetero djece svih uzrasta za upis u vrtić te apeluje na općinsku vlast da ubrza izgradnju nove zgrade vrtića.

- Naš kapacitet radnih soba ne dozvoljava da primimo svu djecu. Nadam se da će izgradnja nove zgrade početi u skorije vrijeme te da ćemo moći ostalu djecu primiti u vrtić - navela je.

Dodaje da djeca u vrtiću isključivo konzumiraju zdravu hranu, a roditelji imaju uvid u jelovnik.

- Cijena koju roditelju plaćaju iznosi 60 KM, a osnivač Skupština participira sa 60 KM. Pošto primjenjujemo zdravu ishranu u vrtiću, samim tim se povećavaju troškovi te ćemo iz tih razloga imati potrebu da povećamo cijenu boravka u ovom vrtiću - zaključila je Efendić.

Autor: Kadira Šakić/ JP JS RTV Srebrenica

 

Maja CehinjaMlada Čehinja Marketa Slavkova-Maja nikada nije mogla ni sanjati da će doći da živi u Srebrenici, o kojoj je preko medija čula sve same strahote. Za nju je Balkan mjesto, na kojem još uvijek postoji "poezija života".

Prva sjećanja na Bosnu me vežu za djetinjstvo. Imala sam tada sedam godina i na mene su uticale slike rata iz dnevnika. Sjećam se da je to bilo nešto strašno što me je plašilo. Pitala sam majku da li to može doći kod nas, ona me tješila da neće. Moje prvo sjećanje na Srebrenicu je bilo kada su  poslije rata ovdje počeli da otkrivaju masovne grobnice što nikako nisam mogla da razumijem a još manje mi nikad nije ni na pamet palo da ću jednog dana doći i živjeti ovdje - prča Marketa Slavkova, koju u Srebrenici svi zovu Maja.

Maja je djetinjstvo provela u Češkom Krumlovu, koji je jedan od najočuvanijih starih gradova u Češkoj i na spisku svjetske baštine UNESCO-a. Turizam mu je glavna privredna djelatnost. Živjela je u srednjovjekovnom dvorcu čiji vlasnici su bili porodica Rozenberg, car Rudolf  i grof Švarcenberg. Danas je to dvorac države Češke i muzej u kojem žive i rade njeni roditelji. Odrastala je čitajući istorijske knjige o umjetnosti, učila svirati renesansnu muziku na starim instrumentima i gladala predstave baroknog pozorišta u dvorcu pa joj  je, kako kaže, bilo prirodno da se poslije mature opredjeli za studij kulturne antropologije.

Sa 19 godina kao studentkinja prvi put je bila mjesec dana na Balkanu. Prošla Hrvatsku, kroz Bosnu i Srbiju, bila na Kosovu. "Mi Česi smo drugačiji od ovdašnjih ljudi po temperamentu. Nekako smo tiši, manje pokazujemo emocije. Kod nas se recimo u kafiću samo sjedi i pije pivo, rijetko kad pjeva ili plače. Slušajući muziku Gorana Bregovića ili gledajući neke kultne filmove sa ovih prostora imala sam neke stereotype o opuštenom životu ovdje, to mi je izgledalo kao neka alternativa", priča dalje Maja.

Miris Bosne

Prvi boravak u Sarajevu ću uvijek pamtititi jer Sarajevo me tada fasciniralo svojom multikulturnom arhitekturom, drugačijim običajima. Nisam znala do tad da imam astmu. Tada sam prvi put dobila napad astme i završila u bolnici na Koševu. Jedan trenutak mi je posebno ostao urezan u sjećanje. Ležala sam I primala infuziju, čuo se ezan a tu je bila neka avlija u kojoj je bio pas. Kad god bi se začuo ezan, on je lajao. Ti zvuci, miris tog grada a možda i ovaj vazduh bosanski, učinili su da se zaljubim u ovu zemlju – govori sa osmijehom.

Drugi put sam došla 2008. godine na dvije sedmice preko Karlova univerziteta iz Praga na 'kurs o ratu i nacionalizmu u bivšoj Jugoslaviji'. Proputovali smo Bosnom ali nismo bili i u Srebrenici. Slučajno sam odmah poslije toga u razmijeni studenata dobila da magistarski studij nastavim u Australiji. Tamo na univerzitetu je asistent glavnog profesora bio Bosanac Hariz Halilović. Bio je strašno uzbuđen kada je saznao da sam bila u Bosni. Pošto mi je trebalo da pišem jedan esej  o tome, on mi je pomogao da nađem literaturu i tako smo se upoznali. Predložio mi je da radim prezentaciju u studentskoj grupi koja je proučavala Balkan. Pisala sam nešto o turbo-folku, o Ceci i Arkanu i tome kako se uticaj muzičkog žanra može zloupotrijebiti u ideologiji. O tome sam napisala svoj prvi članak u životu koji se i danas vrti na internetu. Hariz me ohrabrio da počnem pisati o Srebrenici i tada sam saznala da je on porijeklom iz srebreničkog sela Klotjevac.

Nakon stažiranja u Australiji Maja je ostala u kontaktu sa Harizom i on je poslije godinu dana poziva da sa njim ode u posjetu njegovom selu. Bio je to njen prvi susret sa Srebrenicom. "Meni je Srebrenica prvo bila nešto strašno kao i svim strancima koji su čitali šta se ovdje događalo tokom rata. Tada sam prvi put došla u kontakt sa poslijeratnom zajednicom, povratnicima i životom ovdje. Oduševila me ljepota prirode, gostoprimstvo ovdašnjih ljudi a posebno sam bila fascinirana njihovom snagom i željom da istraju u svakodnevnoj borbi za budućnost. To je na mene jako uticalo jer sam otkrila jednu skroz drugu sliku o svemu što sam do tada slušala ili čitala", kaže Maja.

2012. godine, kada je počela raditi doktorat, opet je od Hariza dobila poziv da dođe na Ljetnji univerzitet koji se svake godine u julu organizuje u Srebrenici. Te godine je prvi put prisustvovala dženazi u Potočarima i išla na Marš mira. Tada se kaže, u njoj nešto promijenilo i shvatila je da za nju više nema bitnije stvari o kojoj bi pisala, istraživala i čemu bi posvetila život.

"U to vrijeme sam radila projekat u vezi sa hranom. Po povratku u Prag sam odlučila da promijenim temu doktorata ali sam željela zadržati i  istraživanje o hrani pa sam pokušala napraviti neku kombinaciju toga sa onim što se ovdje događalo. Plašila sam se kako će to biti prihvaćeno, mislila sam da će biti malo čudno istraživati o tome nakon genocida, ali na kraju je ispalo dobro i podržali su me."

Dvije godine života u Srebrenici su je promijenile u potpunosti. Neko vrijeme je volontirala, davajući časove engleskog jezika u Internat centru za siromašnu i djecu iz udaljenih sela, koji je pokrenula jedna humanitarna organizacija u Potočarima. Učenje je bilo uzajamno jer je sa djecom savladala lokalni jezik koji je upotpunila upisavši i slavistiku. Jedino što  ponekad teško razumije je bosanski humor. Nekada ne može shvatiti ni to kako ljudi u Srebrenici uopšte žive sa nikakvim ili malim primanjima.

"Neki ljudi ovdje ne bi preživjeli da ne proizvode svoju hranu. Mislim da je dobro što su ljudi vlasnici kuća, imaju svoju zemlju. U Češkoj ljudi uglavnom moraju plaćati kiriju. Mada neki imaju i pomoć dijaspore  i donacije, mislim da su ljudi ovdje naviknuti da dijele ono što imaju", primjećuje Maja.

Maja sada u Srebrenici radi istraživanje za Univerzitet u Bratislavi. Riječ je o projektu o metalnoj industriji u kontekstu tranzicije iz socijalizma u kapitalizam u postsocijalističkim državama, Slovačkoj, BiH, Srbiji i Rusiji.

"Prije rata su ljudi ovdje zarađivali dobro, a onda je sve propalo. Srebrenici se uvijek vraćam i kada nisam tu poželim ovaj grad", kaže ova Čehinja  i dodaje: "Život je ovdje više prirodan. Vidiš kako se uzgaja povrće, kako se pravi hljeb, kako se čuvaju životinje. Na Zapadu su  veze između ljudi porušene, moderna tehnologija uzima danak, svi su nervozni, zauzeti, nema kao ovdje da sa prijateljicom izađeš na kafu i opušten razgovor. Na Balkanu još postoji poezija života",  kaže nam na kraju Marketa Slavkova Maja.

Autor: Marinko Sekulić

SPORT

We use cookies to improve our website. Cookies used for the essential operation of this site have already been set. For more information visit our Cookie policy. I accept cookies from this site. Agree